Svet Ingmara Bergmana

Posted on 31 October 2013 by heroji

Dragan Uzelac        

 

Svet Ingmara Bergmana

 

            Istorija počinje kada čovek postaje zao

 

Bard svetskog filma – Šveđanin Ingmar Bergman, čovek iza koga stoji gotovo šest decenija filmskog, pozorišnog i književnog stvaralaštva, uz italijanskog režisera Mikelanđela Antonionia, predstavlja egzemplarni slučaj u opisu „bolesti XX veka”: usamljenost, nemogućnost komuniciranja, egzistencijalna teskoba i opšte otuđenje čoveka poistovećeni su i uzdignuti do koncepcije sveta u delima dvojice genija sedme umetnosti.

Bergmanov svet, specifično švedski, strindbergovski je paklen – prikazuje društvo kojem je izuzetni, kreativni pojedinac ničeovski suprotstavljen, balansirajući između idile i teskobe surove stvarnosti. Od svojih ranih radova Kriza (1946), Zatvor (1949) i Lekcija ljubavi (1954), preko kultnih dela u naredne dve dekade Sedmi pečat i Šumske jagode (1957), Devičanski izvor (1960), Ćutanje (1963), Persona (1966), Strast (1969), Krici i šaputanja (1972) i Jesenja sonata (1973), do završnih filmskih remek-dela Čarobna frula (1974), Zmijsko jaje (1977), Iz života marioneta (1980) i monumentalnog Fani i Aleksander (1982), Bergman se bavi pitanjima čovekovog moralnog posrnuća, izbavljenja i nade, gledajući život kao svojevrsno natezanje između Boga i Đavola, i čoveka kao raskršće zla i milosrđa, nerazumevanja i spoznaje. Osuđen na patnju, čovek se može iskupiti samo ljubavlju, koja je jedini izlaz iz bede, besmisla i Velike Smrti: ako rđavo delo prouzrokuje druga rđava dela, onda se oproštaj i samilost javljaju kao najhumanije rešenje da se lanac zla prekine.

Ingmar-Bergman-Persona

            Posebno mesto u tom i takvom bergmanovskom viđenju sveta čini – žena. Prema Bergmanovom mišljenju, ona je ta koja je bliža životu – uronjena u svet; žena je jača i dublje živi, nasuprot slabijem muškarcu koji je podeljen između dva sveta: prirode i smisla.

Celokupno Bergmanovo stvaralaštvo, prepuno introspekcije i snažne ekspresije, predstavlja dramu vere, raznorodnih pitanja o smislu života i masu moćnih psiholoških portreta. Suma tih preispitivanja i kruna višedecenijskog rada nalazi se u njegovom poslednjem filmskom ostvarenju, njegovom filmskom testamentu – u filmu Fani i Aleksander. Prema rečima samog autora, ovo delo „podseća na veliku tapiseriju boja, ljudi, drveća, kuća, misterioznih dešavanja, pećina, tajni i noćnih mora”, predstavljajući njegovo prisećanje na svet detinjstva i ključ za tumačenje vlastitog grandioznog umetničkog opusa koji obuhvata četrdeset tri igrana filma, niz pozorišnih i filmskih scenarija i mnogo moćnih književnih dela. Dramaturški kompleksna i ekspresivna priča filma predočava nam istorijat porodice Ekdal iz Upsale, i odvodi nas na okupljanje njenih članova za Božićne praznike. Lik osetljivog dečaka Aleksandra kazuje o svim bitnim životnim iskušenjima i tajnama koje su inspirisale Bergmana kao umetnika: o rađanju i smrti, ljubavi i mržnji, putenosti i asketizmu, o snu i javi, haosu i redu…

Bergman ne veruje u konačnu spoznatljivost sveta, smatra da životu treba pristupiti s radoznalošću i hrabrošću, široko otvorenih očiju i probuđenih čula. Stoga, posebno ističe detinjstvo kao najsrećniji, najneposredniji i najspontaniji period čovekovog života, u kome se svi utisci primaju čista srca i u kome se udaraju temelji čovekove sudbine.

Senzibilnost, lepota stvaralaštva i ljubavi, doslednost i snaga moralnih principa, kao i čisto, prema svima otvoreno srce koje isijava večnu svetlost i toplinu neiskvarene ljudske duše, najlepše su poruke iz sveta jednog od najvećih umetnika XX veka – genijalnog Ingmara Bergmana.

 

… a završiće se kad ponovo postane dobar.

Related posts:

Baba Penavuša
Slučaj jednog humanizovanog zla u SF okruženju iliti: Solaris: Tarkovski i / ili Lem
Vladimir Veličković, 1969.

5 Comments For This Post

  1. Bajkoviti sa Voždovca Says:

    Znači, nakon likovne idemo na filmsku umetnost. Sjajni su tekstovi u ovoj rubrici. Koliko shvatam, tu se pojavljuju i prikazi (naročito likovnih umetnika) koji su stariji, ali i oni koje neko sada piše (naročito vezano za film). Bravo, bravo – to je prava kombinacija za neophodnu popularizaciju kulture i umetnosti preko interneta… Nadahnut tekst. Veeeliki Bergman. Btw, odlična fotka Tarkovskog u tekstu o njemu…

  2. Karlo Says:

    Braćo i sestre, ovo vam je prava stvar…

  3. Pink Frojd Says:

    Apsolutno!:)

  4. Strahinja Says:

    Odakle je ovaj autor? Koliko me sećanje služi, ovo je njegov prvi tekst na sajtu koji promoviše zaboravljene vrednosti. Čovek s toliko malo reči kaže toliko puno. Ovde je esencija Bergmanovog filmskog stvaralaštva, mikro eseji, sjajno…

    Gde nestadoše ovakvi esejisti?

  5. dragan uzelac Says:

    I am from Apathy city…Rezigniran, setom obojen,ciničan u odnosu na mimikriju i demagogiju nametnute stvarnosti i sistema ,,vrednosti”… Željan iskrenosti, lepote koja nam stalno izmiče između prstiju stvarnosti i savršene rečenice koja odbacuje sve nebitno i suvišno…
    Veliko Hvala,Strahinja i Pink Frojde,srodne duše se uvek prepoznaju i pronalaze na obroncima vremena koje neprestano izmiče i survava nas na putu ka večnosti…
    Drago mi je da još uvek, uprkos svom zlu i gluposti,postoje iskreni ljudi dobre volje koji ne odustaju i istrajni su na vlastitim putevima vere i pravih vrednosti!!!
    Hvala Vam na lepim rečima, braćo i sestre!!!

Ostavi komentar