Nova Aleksandrijska biblioteka

Posted on 23 December 2015 by heroji

 Siniša I. Kovačević

Nova Aleksandrijska biblioteka

Smešana iskustva iz različitih sredina tokom 300 godina grčke starovekovne istorije, koje danas nazivamo helenizmom, ostavila su neizbrisiv trag u umetnosti, filozofiji i nauci toga vremena. Svojim brojnim vojnim pohodima Aleksandar Veliki je, kako i dolikuje Aristotelovom učeniku, osvojene kolonije pretvarao u žarišta helenske misli i kulture. Kao mesto susreta Istoka i Zapada, grad Aleksandrija u Egiptu, je tokom helenističkog perioda izrastao u najznačajniju kulturnu prestonicu carstva.

 

Čuvena Aleksandrijska biblioteka, izgrađena u vreme Ptolomeja I Sotera (323-283 p.n.e.), imala je funkciju univerziteta, privlačeći u to vreme brojne ljubitelje nauke iz celog antičkog sveta. Na samom vrhuncu razvoja, biblioteka je, na 700 hiljada svitaka od papirusa, čuvala oko 30 hiljada knjiga i smatrana je najvećom u antičkom svetu. Prema svedočenju izvora, svaki putnik koji je tada prolazio Aleksandrijom, iz bilo kog dela sveta, morao je da ostavi prepis knjiga koje je imao sa sobom.

 

Njeno stradanje dugo vremena obavijeno je velom misterije. Julije Cezar se 48. godine pre nove ere obreo u Aleksandriji, gde se našao u vihoru građanskog rata između Kleopatre i Ptolomeja Dinisa. U opštem metežu, u kome mu je i život doveden u pitanje, Cezar je zapalio brodovlje, bojeći se da ukotvljena flota ne padne u ruke pobunjenicima. U požaru koji se haotično širio, potpomognut stalnim vetrovima koji su duvali sa mora, izgoreo je i jedan deo Aleksandrijske biblioteke.

 

Aleksandrijska biblioteka 1 - prvobitni izgled

 

Oni skloniji sumnji da je autor čuvenog dela “O galskom ratu” i najizrazitiji predstavnik “atičkog – sažetog stila”, mogao da učini ovakav zločin, naginjaće tvrdnji da je čuvenu biblioteku, prilikom osvajanja Aleksandrije 642. godine, spalio vojskovođa Amr Ibn al-As, koji je navodno po naredbi kalife Omara, u toku šest meseci “ložio mnogobrojne peći gradskih kupatila svitcima Aleksandrijske biblioteke”. Smatra se da je Abd al-Latif Bagdadi, koji je umro 1231. godine, bio prvi koji je zapisao ovu priču, pa su njegovu verziju kasniji pisci prepisivali i dalje širili. Biblioteka nikada zapravo nije u potpunosti nestala, jer se smatra da su naučnici, kao i znanja i ideje koji su potekli iz nje, stvorili osnove današnje civilizacije.

 

Egipatska vlada je, prema zamisli aleksandrijskog istoričara Mustafe al-Abadija, odlučila da izgradi novu Aleksandrijsku biblioteku po uzoru na onu antičku, koja je važila za najvažniju riznicu dokumenata Starog sveta. Pored UNESKO-a, koji je bio glavni sponzor projekta vrednog 230 miliona dolara, u izgradnji biblioteke učestvovale su mnoge zemlje dajući novčane priloge ili audio-vizuelnu opremu. Nedavna arheološka istraživanja upućuju na to da se ostaci drevnog zdanja biblioteke nalaze nekoliko stotina metara dalje od nove zgrade koja je 2002. podignuta na istočnoj obali aleksandrijske luke.

 

Jedanaestospratna zgrada, prema zamisli norveških arhitekata (čiji je projekat odabran među 526 predloženih radova), zauzima površinu od 52 hiljade kvadratnih metara, dovoljnu da se smesti osam miliona knjiga, stotine hiljada rukopisa, traka, disketa i video snimaka. U 300 čitaonica, istovremeno može da boravi oko 2.500 ljudi, a zahvaljujući Internetu bibliofili mogu da se prošetaju ovim zdanjem i “zavire” u rafove sa knjigama. Zgrada nove aleksandrijske biblioteke kružnog je oblika, koji prema ideji arhitekata, simbolizuje celokupno svetsko znanje.

 

Sa južne strane, na granitnom zidu urezana su slova svih svetskih pisama, od antičkih do onih koja su danas u upotrebi. Krov je u obliku mikročipa kako bi biblioteka bila predstavljena ne samo kao skladište knjiga, već i institucija informatičke epohe. U okviru bibliotečkog kompleksa nalazi se muzej, institut za kaligrafiju, planetarijum, bibliotekarska škola i posebno opremljeni kabineti za čuvanje i konzervaciju dragocenih papirusa preostalih iz antičkih vremena, koje, poučeni iskustvima iz prošlosti, osigurava odličan protivpožarni sistem.

 

Guverner Aleksandrije postavio je 1. avgusta 2001. godine prvu knjigu na policu nove biblioteke – bio je to rukom ispisan primerak Kurana, delo Ibn al-Bavaba, slavnog kaligrafiste iz 7. veka. Potom su na policu stavljeni Biblija, zbirka romana egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza, i primerak “Majkrosoftovog” priručnika “Excel 2000″. Poznato je da su naši izdavači jedan primerak fototipskog izdanja “Miroslavljevog jevanđelja”, tih dana poklonili obnovljenoj Aleksandrijskoj biblioteci. Interesantno zvuči da je u prvobitni fond nove biblioteke uključen i poklon iz Biblioteke Matice srpske, uz izbor knjiga iz njene izdavačke produkcije.

Aleksandrijska biblioteka 2 - novo zdanje

 

Kosmopolitski duh Aleksandrije i Aleksandrijska biblioteka naći će značajno mesto i u savremenom književnom izrazu, počev od Kavafija i Lorensa Darela. U velikom delu Elijasa Kanetija “Zaslepljenost”, u kome je glavni junak sinolog, sa mnogo detalja i bola opisano je spaljivanje Aleksandrijske biblioteke. Predrag Matvejević će u svom čudesnom “Mediteranskom brevijaru” spomenuti kako je u Aleksandriji sreo katalonskog časovničara koji je, rveći se s krajnjim nedostatkom podataka, uporno nastojao da sastavi katalog čuvene biblioteke u Aleksandriji. Povodom desetogodišnjice smrti Alberta Moravije, biće napisano kako danas u Italiji ne postoji pripovedač koji bi se sa njim mogao meriti, ističući, sa neskrivenim ponosom, kako su slavnom piscu do kraja ostali strani i “aleksandrizam” i “vizantizam”, koji su uzeli maha u italijanskoj književnosti druge polovine 20. veka.

 

Asuanska deklaracija

 

Ideja o obnovi drevne Aleksandrijske biblioteke rodila se 70-ih godina prošlog veka među studentima i profesorima na aleksandrijskom Univerzitetu. Međutim, ključnim se smatra sastanak održan 1990. u Asuanu, kada su potpisnici deklaracije pozvali sve vlade sveta, nevladine organizacije, državne i privatne ustanove, fondacije, biblioteke, arhive i poznate pojedince i stručnjake da podrže istorijsku odluku o obnovi najpoznatije biblioteke svih vremena. Za počasnu predsednicu konferencije izabrana je Suzan Mubarak, koja je diplomirala političke nauke i sociologiju, a među Egipćanima je bila poznata po svom radu u karitativnim, školskim i ženskim organizacijama.

 

Među potpisnicima Asuanske deklaracije najviše su se isticali jordanska kraljica Nur, tadašnja italijanska ministarka inostranih poslova Suzana Anjeli, monegaška princeza Karolina, nekadašnja grčka glumica, a tadašnja članica grčkog parlamenta Melina Merkuri i francuski predsednik Fransoa Miteran. Samo 24 sata po završetku sastanka, arapske zemlje donirale su Egiptu 65 miliona dolara za obnovu. Šeik Zaid bin Sultan iz Arapskih Emirata poklonio je 20 miliona dolara, irački predsednik Sadam Husein (pre Zalivskog rata prijateljski orijentisan prema Egiptu) uručio je 21 milion, a Saudijska Arabija je pomogla izgradnju sa 23 miliona dolara. Gradnja je počela 1991. godine, a kamen temeljac položio je tadašnji egipatski predsednik Mubarak.

 

Related posts:

Jermenska priča II
Ernest Hemingvej
Borislav Mihajlović Mihiz, književnik, književni kritičar, upravnik Biblioteke Matice srpske

3 Comments For This Post

  1. aleksandar Says:

    Veoma sam zainteresovan za informacije o vezama Srba i Srbije sa stranim kulturama, a mislim da je Aleksandrijska biblioteka sinonim za rad u bibliotekama. Ako ima na ovom sajtu čitalaca koji znaju više o temi, neka mi se jave. Još jednom: Bravo, Kovačeviću…

  2. shaka zulu(f) Says:

    Imao sam čast posetiti Aleksandrijsku biblioteku. Impresivno zaista…

  3. Opsenar Says:

    Uz srećnu novu godinu svima koji “slave”, važno je reći da jedva čekam sledeću godinu, jer će tada moj drugar iz Biblioteke Matice srpske da priča o Aleksandriji i njenoj biblioteci…

Ostavi komentar