Tag Archive | "Knjiga i biblioteke kod Srba u Srednjem veku"

Tags: ,

Bibliotekarski identiteti

Posted on 22 July 2013 by heroji

Aleksandar Radović

 

Bibliotekarski identiteti

 

(Stokić, Simončić Gordana; Vučković, Željko: Biblioteke i identitet. Pančevo: Gradska biblioteka; Novi Sad:  Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2012.)

 

Kao što se „svi (se) pisci romana slažu, uglavnom, kad je reč o svetu u kom živimo”[1], postignuta je, po svemu i uprkos svemu, saglasnost i kad je reč o bibliotekama u kojima „znakove pored puta” čitamo.

U gradu kojim su šetali Konstantin Kavafi i Justina, Aleksandar Veliki i Mauntoliv, Omar Šarif i Klea, nalazi se, u Aleksandriji, „jedanaestospratnica od stakla i betona”[2] koja je u vreme dinastije Ptolomeja, početkom trećeg veka pre naše ere, „po ambiciji i opsegu nadmašila sve postojeće biblioteke.”[3]

Vodeći „knjigofil” s kraja XX i početka XXI veka, Alberto Mangel, izražava želju da u svom „kutku sveta” poseduje sve knjige iz grada koji je „uvek ispijao svoja uživanja sa stilom i u staromodnom tempu.”[4] Autori knjige Biblioteke i identitet, Gordana Stokić Simončić i Željko Vučković u još jednom uspešnom zajedničkom radu utvrđuju da je svako sećanje na Aleksandrijsku biblioteku „nostalgija za univerzalnošću i uređenošću sveta.”[5]

Primenjujući unificirane standarde i procedure, bibliotekari i dokumentalisti svih vremena, od Kalimaha do Dejana Vukićevića, traže tekstovima (na papirusu, hartiji i ekranu ispisanom), knjigom starom i digitalnim printom: dokaze istorijskog trajanja. Odavno pohranjena u bibliotekama, arhivama i gradovima poput Aleksandrije, to se trajanje danas javlja na sajtovima i internet portalima.

Ako je Aleksandrijska biblioteka ogledalo svih drugih biblioteka, a Vavilonska kula imenuje lingvističku raznolikost sveta, identitet je „lik” vaseljene. Definisan sa ličnog, polnog, klasnog, regionalnog i nacionalnog stanovišta, identitet je izučavan, tvrde autori studije Menadžment u bibliotekama, od Parmenida do naših dana.

 


[1] Crnjanski, Miloš, Roman o Londonu, prva knjiga, Beograd, Štampar Makarije; Oktoih, 2008, str. 5.

[2] http://sh.wikipedia.org/wiki/Aleksandrijska_knji%C5%BEnica

[3] Mangel, Alberto, Biblioteka noću, Beograd, Geopoetika, str. 31.

[4] Darel, Lorens, Aleksandrijski kvartet, Klea, Beograd, Red box, Agencija Obradović, 2011, str. 97.

[5] Stokić, Simončić; Vučković, Biblioteke i identitet, Pančevo, Gradska biblioteka; Novi Sad, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2012, str. 12.

 

Tumačenje identiteta kao „prolegomene za istoriju modernog srpskog bibliotekarstva” iz podnaslova knjige u skladu je sa tumačenjima Dubravke Stojanović da „smisao istorijske nauke nije u mikroskopskom posmatranju detalja, već u razumevanju pojava.”[6] Stručno i naučno istraživanje savremene istorije skriptorijuma i biblioteka na balkanskim prostorima, omogućuje Gordani Stokić Simončić i Željku Vučkoviću da sistematizuju znanja o srpskim knjigohranilištima, istaknu primere dobre prakse u ustanovama kulture, ali i opomenu na nedovršene poslove kada je nacionalno bibliotekarstvo u pitanju. Na opisani način, autori razumeju pojave o menadžerima u bibliotekama, javnim bibliotekama i javnom znanju, kulturi čitanja u vremenu interneta, o stranim bibliotekarskim iskustvima…

Tekstovi u knjizi Biblioteke i identitet nastajali su od 2009. do 2012. godine, a već decenijama autorski tandem Stokić-Vučković ispisuje teorijsko-metodološke osnove za stvaranje modernog srpskog bibliotekarstva. Jedna od polaznih tačaka sprovedenog istraživanja je da „srpske biblioteke nemaju izgrađen identitet u javnosti ni u okviru same profesije”[7], a čitaocima knjige ponuđeno je obrazloženje za takav stav. Prema tvrdnjama autora, da bi identitet bio pronađen (u bibliotekama bar!) potrebno je produbljenije istraživanje bibliotečke istorije, ali i uravnoteženiji razvoj informacionih sistema u srpskom bibliotekarstvu. Autori više stotina tekstova na ove teme zalažu se za profesionalno obrazovanje bibliotekara i kvalitetno strukovno udruženje kao šansu za vidljiviji uticaj bibliotekara u srpskom društvu.

Pitanje kako upravljati složenim sistemima kulturnih ustanova u vremenu globalnih ekonomskih i tehnoloških promena i kriza, dominira evropskom i svetskom kulturnom scenom u poslednjih dvadesetak godina. U odgovorima, Gordana Stokić Simončić i Željko Vučković slede tokove evropske humanističke tradicije, ali i domaćih autora. Na stranicama knjige Biblioteke i identitet spominju se ne samo klasici žanra (Umberto Eko, Alberto Mangel i istoričar Džon Toš) već i Džesi Šir, Majkl Gorman, Tomas Kun, Mišel Fuko, ali i Marija Ilić-Agapova, Gavrilo Kovijanić i Dragan Barać.

 


[6] Stojanović, Dubravka, Kaldrma i asfalt: urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914, Beograd, Udruženje za društvenu istoriju, 2012, str. 12.

[7] Stokić, Simončić; Vučković, Biblioteke i identitet, Pančevo, Gradska biblioteka; Novi Sad, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2012., str. 11.

 

 

 

Na stotinu pedeset stranica, jedan od autora Kodeksa bibliotekara Srbije i autorka studije Knjiga i biblioteke kod Srba u Srednjem veku postavljaju pitanje šta je „vizija razvoja biblioteke, njena misija i željena uloga u društvu…”[8] Deset godina posle postavljenog pitanja, naučno, predavačko i publicističko iskustvo Gordani Stokić Simončić i Željku Vučkoviću daje za pravo da biblioteke imenuju kao „veoma značajan – i sve značajniji – segment komunikacionog sistema.”[9]

Miroslavljevo_jevanđelje,_nastalo_krajem_12._veka

Na  primerima istorije biblioteka u Srbiji, ali i njihove savremenosti, od hilandarskih skitija do internetom prezentovanih ustanova kulture, teoretičari bibliotekarstva analiziraju domete postavljene strategije u „društvu znanja”. Strateški cilj biblioteka u Srbiji u prikupljanju, obradi i prezentaciji svih vrsta bibliografskih izvora danas je, prema iskazima autora knjige Biblioteke i identitet, suočen sa brojnim izazovima. Ujedno je to i upozorenje šta bi još trebalo da se učini da bavljenje knjigom u našoj sredini najzad postaje PROFESIJA.

Identitetska strategija u srpskom bibliotekarstvu, nije, prema mišljenju autora knjige Biblioteke i identitet, uspostavljena iz više razloga. Jedan od najbitnijih uslova za razvijanje našeg „bibliotekarskog diskursa” jeste stabilnost društvenih struktura, a srpske biblioteke danas rade u prilikama koje su miljama daleko od evropskih standarda. Istraživanja sprovedena u vezi s posleratnom našom „knjigom o knjizi” (1945-1991; 1991-2011) i tekstom Srpska knjiga i biblioteke na Kosovu i Metohiji pokazuju snažnu vezanost poslovanja biblioteka sa društvom u kojem i „za koje” postoje.

Sadržaj, kvalitet i relevantnost informacionih izvora u Srbiji definisani su Nacionalnom strategijom razvoja informacionog društva koja je usvojena oktobra 2006. godine. Ako su, kako tvrde Gordana Stokić Simončić i Željko Vučković, „biblioteke (su) pretpostavka i temelj individualnog i kolektivnog identiteta”[10], bilo je neophodno, u pomenutom dokumentu „fiksirati” društvene zadatke bibliotekara…

Sporadičan i nedovoljno efikasan razvoj informacione pismenosti u Srbiji stručnjaci svih profila uspešno premošćuju inicijativama, projektnim aktivnostima i profesionalnim obrazovanjem. Na sajtovima dve nacionalne i „blizu dve stotine” srpskih javnih biblioteka nalaze se linkovi koji naučnu i stručnu javnost informišu o digitalizaciji nacionalne baštine i drugim informacionim servisima.

 


[8] Stokić-Simončić, Vučković, Menadžment u bibliotekama, Beograd, izdanje autora, 2003, str. 62.

[9] Stokić, Simončić; Vučković, Biblioteke i identitet, Pančevo, Gradska biblioteka; Novi Sad, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2012, str. 16.

[10] Stokić, Simončić; Vučković, Biblioteke i identitet, Pančevo, Gradska biblioteka; Novi Sad, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2012, str. 8.

 

 

O brizi prema knjizi i čitanju je reč. Prilikom analize profesionalnog statusa, razvojnih perspektiva i nagoveštene budućnosti srpskoj bibliotekarstva, Gordana Stokić Simončić i Željko Vučković referiraju na brojne izvore. Naslovom drugog poglavlja knjige Biblioteke i identitet, autori „prozivaju” Svetlanu Mirčov[11]

Ako se „koreni savremenog srpskog bibliotekarstva nalaze (se) u 18. veku”[12] valja se nadati novim istraživačkim paradigmama koje će, s vremenom, preduzeti bibliotekari u Srbiji. Knjiga Biblioteke i identitet Gordane Stokić Simončić i Željka Vučkovića biće im u tim nastojanjima pravi putokaz.

Izdavači knjige su Gradska biblioteka Pančevo i Filozofski fakulet Univerziteta u Novom Sadu, a studija je opremljena indeksom ličnih imena i indeksom biblioteka i stručnih bibliotekarskih udruženja.

 


[11] Mirčov, Svetlana, Biblioteka-ledžbenica duše, Beograd, Beogradska knjiga, 2012.

[12] Stokić-Simončić, Vučković, nav. delo, str. 19.

Comments (1)