Categorized | Nova proza

Unutrašnji govor II

Posted on 07 December 2013 by heroji

Miroljub Todorović

 

Ka slobodnom, poetskom određenju značenja reči.

                                               *

Ekspresivna energija reči u apejronističkoj pesmi.

                                              *

Reči u pesmi kao „drugi govor”.

                                              *

Obogaćivanje znakovne funkcije jezika u signalizmu.

                                              *

Reči u neprestanoj igri spajanja, sintagmatskih veza i tekstualnog tkanja.

                                              *

            Modifikovani anarhizam jedna je od osnova neoavangardne umetnosti.

                                              *

            Neoavangardna umetnost i stavovi apsolutnog individualizma i ničim nesputane slobode.

                                              *

            Prizori u šatro poeziji i prozi izvučeni iz stihije svakodnevnog života.

                                               *

            Gestualna pesma –  slika simbolički transformisane stvarnosti.

                                               *

            „Upravljen prema smrti, jezik se okreće prema sebi i susreće nešto nalik na ogledalo; da bi zaustavio smrt koja je njega zaustavila, on poseduje samo jednu moć –  moć porađanja sopstvene slike u neograničenoj igri ogledala.”

(Mišel Fuko)

                                               *

            Za Fukoa, „U govoru postoji neko suštinsko srodstvo između smrti, beskonačnog stremljenja i samoreprezentacije jezika.”

Miroljub_Todorovic

                                               *

            Haos – bazična priroda Univerzuma.

                                               *

            Iz oniričkog iskustva apejronističke pesme.

                                               *

            Težnja književnog teksta da sam sebe uzme kao predmet.

                                               *

            Refleksija ne reprodukuje doživljaj nego ga samo posmatra i objašnjava.

                                               *

            Univerzalno neke strukture predstavlja njenu kompleksnost.

                                                *

Prema Makluanu „prostor i vreme potpuno se prožimaju u jednom prostorno-vremenskom svetu”.

                                                 *

            Iz rastvorenih oblika svesti.

                                                 *

            Gestualni kodovi.

                                                 *

            Intencionalnost kao strukturni oblik svih svesnih doživljaja, univerzalni način datosti u svesti.

                                                 *

            U kojoj meri je cinizam neoavangardnog umetnika paradoksalan?

                                                 *

            Postvarivanje jezika.

                                                 *

            Da li se može reći, tako lako i sigurno, kao što pokušava da nas uveri jedan kritičar, da su se tokovi umetničkih zbivanja uvek odvijali kontinuirano i bez oštrih prekida?

                                                 *

            Estetska konkretizacija književnog dela.

                                                  *

            Za Romana Ingardena književno delo je složena tvorevina u kojoj istovremeno sudeluje više slojeva i to na jednoj strani „zvukovni i značenjski a na drugoj predmetni i aspektualni sloj”.

                                                *

            „Program je ogroman i nema drugog cilja do budućnosti.”

                                                                                             (Tejar de Šarden)

                                                 *

            Koji bi bili osnovni pojmovi i modeli semantičke slike?

                                                 *

            Nužnost jedne univerzalne fenomenologije intencionalnosti.

                                                 *

            Iz unutrašnje suštine pojavne empatije.

                                                *

            Ritam naracije.

                                                 *

            Kako odgonetati „transcendentne suštine”?

                                                  *

            Umetnost kao biološka i kulturna činjenica.

                                                  *

            Hrabro istrajati u svom vremenu.

                                                   *

            „Umetnik pripada delu, a ne delo umetniku.”

       (Novalis)

                                                   *

            Književni i neknjiževni tekst ostvaruju se u dva jezika, različita po svojoj znakovnoj funkciji.

                                                  *

„Unutrašnji govor je govor za sebe. Spoljašnji govor je govor za druge.”

                                                                                    (Lav Vigotski)

                                                   *

            Kada svet gubi svoju „predmetnu određenost”.

                                                   *

            Beskonačno nije ni subjekt ni objekt.

                                                   *

            „Ni slučaj nije nedokučiv, i on ima svoju zakonitost.”

               (Novalis)

                                                   *

Kako kroz pesmu otkrivati strukturu sveta?

                                                   *

            U pesmi i sa pesmom uvek egzistirati odvažnije od ostalih ljudi.

                                                 *

            „Misao čini jedinstvo sa zbiljom i nema zbilje bez misli.”

                          (Akselos)

                                                   *

            Sadržaji snova iznedreni iz predvorja svesti.

                                                   *

            Izvan „logičke konstrukcije sveta”.

                                                   *

            „Prirodna je sklonost srpskog jezika da oprezno pešači reč po reč.”

                          (Vinaver)

                                                  *

Da li ista osnovna metodologija može da posluži za analizu lingvističkih i poetskih predmeta?

                                                 *

U signalizmu novo shvatanje prirode poetskog govora.

                                                 *

Neporeciva energija slike.

                                                  *

Sumrak vrednosti sve češći predmet književnih vizija.

                                                  *

Gde je koren poezije?

                                                  *

Vanvremeni svet apejronističke pesme.

                                                  *

            Pokušaj da se neki od važnijih stvaralačkih problema reše analizom sopstvenih snova.

                                                *

            Tajnovitost, neodređenost – sama suština poezije.

                                                   *

            Pesnička imaginacija – snovna vizija sveta.

                                                  *

            „Kazivanje je neosporno jedno činjenje i svaka akcija je govor.”

                           (Akselos)

                                                  *

            Inspirativni radikalizam i nepotkupljivi antiestetizam neoavangarde.

                                                 *

            „Umetnost nas prividno oslobađa gnusobe našeg postojanja.”

                                                                                                  (Fernando Pesoa)

                                     (Iz knjige u rukopisu Stvarnost i utopija)

Related posts:

Upravo u Sagitarijusu
Hulja
Napravili smo decu od pruća

2 Comments For This Post

  1. Strahinja Says:

    Prosto je neverovatno koliko mudrosti ima u ovim rečima, sabiti svet u orahovu ljusku, to je to, alfa i omega signalističke poetike u našoj sredini nastavio je svoje “podučavanje” u našoj sredini…

  2. Pink Frojd Says:

    Avangardna književnost može govoriti i tuđim mislima, a opet biti autentična po svom nastojanju. Opasno je tumačiti autora toliko odomaćenog u teorijskom okruženju, o čemu izbor citata dovoljno govori…

Ostavi komentar