Miroljub Todorović
Ka slobodnom, poetskom određenju značenja reči.
*
Ekspresivna energija reči u apejronističkoj pesmi.
*
Reči u pesmi kao „drugi govor”.
*
Obogaćivanje znakovne funkcije jezika u signalizmu.
*
Reči u neprestanoj igri spajanja, sintagmatskih veza i tekstualnog tkanja.
*
Modifikovani anarhizam jedna je od osnova neoavangardne umetnosti.
*
Neoavangardna umetnost i stavovi apsolutnog individualizma i ničim nesputane slobode.
*
Prizori u šatro poeziji i prozi izvučeni iz stihije svakodnevnog života.
*
Gestualna pesma – slika simbolički transformisane stvarnosti.
*
„Upravljen prema smrti, jezik se okreće prema sebi i susreće nešto nalik na ogledalo; da bi zaustavio smrt koja je njega zaustavila, on poseduje samo jednu moć – moć porađanja sopstvene slike u neograničenoj igri ogledala.”
(Mišel Fuko)
*
Za Fukoa, „U govoru postoji neko suštinsko srodstvo između smrti, beskonačnog stremljenja i samoreprezentacije jezika.”
*
Haos – bazična priroda Univerzuma.
*
Iz oniričkog iskustva apejronističke pesme.
*
Težnja književnog teksta da sam sebe uzme kao predmet.
*
Refleksija ne reprodukuje doživljaj nego ga samo posmatra i objašnjava.
*
Univerzalno neke strukture predstavlja njenu kompleksnost.
*
Prema Makluanu „prostor i vreme potpuno se prožimaju u jednom prostorno-vremenskom svetu”.
*
Iz rastvorenih oblika svesti.
*
Gestualni kodovi.
*
Intencionalnost kao strukturni oblik svih svesnih doživljaja, univerzalni način datosti u svesti.
*
U kojoj meri je cinizam neoavangardnog umetnika paradoksalan?
*
Postvarivanje jezika.
*
Da li se može reći, tako lako i sigurno, kao što pokušava da nas uveri jedan kritičar, da su se tokovi umetničkih zbivanja uvek odvijali kontinuirano i bez oštrih prekida?
*
Estetska konkretizacija književnog dela.
*
Za Romana Ingardena književno delo je složena tvorevina u kojoj istovremeno sudeluje više slojeva i to na jednoj strani „zvukovni i značenjski a na drugoj predmetni i aspektualni sloj”.
*
„Program je ogroman i nema drugog cilja do budućnosti.”
(Tejar de Šarden)
*
Koji bi bili osnovni pojmovi i modeli semantičke slike?
*
Nužnost jedne univerzalne fenomenologije intencionalnosti.
*
Iz unutrašnje suštine pojavne empatije.
*
Ritam naracije.
*
Kako odgonetati „transcendentne suštine”?
*
Umetnost kao biološka i kulturna činjenica.
*
Hrabro istrajati u svom vremenu.
*
„Umetnik pripada delu, a ne delo umetniku.”
(Novalis)
*
Književni i neknjiževni tekst ostvaruju se u dva jezika, različita po svojoj znakovnoj funkciji.
*
„Unutrašnji govor je govor za sebe. Spoljašnji govor je govor za druge.”
(Lav Vigotski)
*
Kada svet gubi svoju „predmetnu određenost”.
*
Beskonačno nije ni subjekt ni objekt.
*
„Ni slučaj nije nedokučiv, i on ima svoju zakonitost.”
(Novalis)
*
Kako kroz pesmu otkrivati strukturu sveta?
*
U pesmi i sa pesmom uvek egzistirati odvažnije od ostalih ljudi.
*
„Misao čini jedinstvo sa zbiljom i nema zbilje bez misli.”
(Akselos)
*
Sadržaji snova iznedreni iz predvorja svesti.
*
Izvan „logičke konstrukcije sveta”.
*
„Prirodna je sklonost srpskog jezika da oprezno pešači reč po reč.”
(Vinaver)
*
Da li ista osnovna metodologija može da posluži za analizu lingvističkih i poetskih predmeta?
*
U signalizmu novo shvatanje prirode poetskog govora.
*
Neporeciva energija slike.
*
Sumrak vrednosti sve češći predmet književnih vizija.
*
Gde je koren poezije?
*
Vanvremeni svet apejronističke pesme.
*
Pokušaj da se neki od važnijih stvaralačkih problema reše analizom sopstvenih snova.
*
Tajnovitost, neodređenost – sama suština poezije.
*
Pesnička imaginacija – snovna vizija sveta.
*
„Kazivanje je neosporno jedno činjenje i svaka akcija je govor.”
(Akselos)
*
Inspirativni radikalizam i nepotkupljivi antiestetizam neoavangarde.
*
„Umetnost nas prividno oslobađa gnusobe našeg postojanja.”
(Fernando Pesoa)
(Iz knjige u rukopisu Stvarnost i utopija)
December 8th, 2013 at 22:32
Prosto je neverovatno koliko mudrosti ima u ovim rečima, sabiti svet u orahovu ljusku, to je to, alfa i omega signalističke poetike u našoj sredini nastavio je svoje “podučavanje” u našoj sredini…
December 10th, 2013 at 23:26
Avangardna književnost može govoriti i tuđim mislima, a opet biti autentična po svom nastojanju. Opasno je tumačiti autora toliko odomaćenog u teorijskom okruženju, o čemu izbor citata dovoljno govori…