Tatjana Brzulović Stanisavljević
Milan Rešetar (1860-1942)
Bio je hrvatski filolog, književni istoričar i numizmatičar. Završio je studije klasične filologije i slavistike u Beču i Gracu. Doktorirao je u Gracu 1891. godine disertacijom Čakavština i njezine nekadašnje i današnje granice (Die Čakavština und deren einstige und jetzige Grenzen), a 1895. u Beču habilitirao temom Dubrovačke isprave od XIII. do XV. stoljeća (Die ragusanischen Urkunden des XIII–XV. Jahrhunderts).
Kao srednjoškolski profesor radio je u Kopru, Zadru i Splitu. Nakon toga nasledio je profesora Vatroslava Jagića i na slavističkoj katedri u Beču predavao 1908-1919. godine. Profesuru je nastavio i u Zagrebu gde je na Filozofskom fakultetu bio redovni profesor od 1919. godine sve do odlaska u penziju 1928. godine. Tada se preselio u Firencu. Od 1924. godine bio je član JAZU. Bio je urednik hrvatskog izdanja „Lista državnih zakona“ u Beču od 1891. godine.
Proučavao je stariju hrvatsku književnost, bavio se dijalektologijom i akcentologijom. Odredio je položaj tri hrvatska dijalekata. Pisao je na četiri jezika i ostavio za sobom bogat naučni i stručni opus. Zahvaljujući njegovim istraživanjima udareni su temelji hrvatskoj dijalektologiji. Istraživao je mnoge pisane spomenike i puno je istraživao na terenu. Zanimao se za dubrovačku kulturu i književnost, i kao rođeni Dubrovčanin objavio je mnoge rukopise iz dubrovačke književnosti. Bio je uveren da su Srbi i Hrvati isti narod sa dva imena. Rešetar je smatrao da je i jezik jedan pa je zato objavio dvije inačice svoje gramatike, sa primerima na latinici i sa primerima na ćirilici: Elementar-Grammatik der kroatischen (serbischen) Sprache i Elementar-Grammatik der serbischen (kroatischen) Sprache (1916). Dopunio je numizmatičku zbirku dubrovačkoga novca svojega oca i pisao o numizmatici (Dubrovačka numizmatika, I–II, 1924–25).
U Arhivskoj zbirci Joce Vujića nalazimo dva pisma dr Milana Rešetara. Prvo pismo poslato je iz Beča Ilarionu Ruvarcu 1899. godine. Saopštava mu mišljenje o njegovoj Montenegrini koju je dobio na poklon i Talociju koji boravi u Beču o kome kaže da je „Madžar i negdašnji Hrvat.“ Drugo pismo je takođe poslato iz Beča, najverovatnije Dimitriju Ruvarcu, 1902. godine. Zahvaljuje na knjizi koju mu je poslao i blagodari mu u ime svog tasta V. Jagića i profesora Jirečeka, kome je takođe poslao jedan primerak svoje knjige.
Donosimo prepise pisama׃
„ U Beču 12. II. 99.
Mnogo poštovani gospodine arhimandrite
Odgovaram odmah Vašemu pismu od 10/ II jer Vam mogu bez pitanja i bez izlaženja (a izlaziti ne bih mogao, jer mi je u prošli četvrtak bečki …………projurio preko prstiju desne noge) zadovoljiti Vašoj želji. Madžar i negdašnji Hrvat Talocija još je ovdje u Beču, živ i zdrav- bi bogami kako jagnje, tako je krupan i krepak! Morate mu dakle poslati svoju raspravu u njegov ured I. Johanessgasse 5 pa ćete sigurno i njega isto tako uveseliti kao što ste mene grešnika koji Vam nijesam na lijepome daru ni zahvalio. Ali ja se nadam da ćete mi oprostiti, jer napokon ja sam uvjeren da ke Vama više do toga da ljudi čitaju Vaše stvari i da o njima misle nego li da Vam slatkim riječima zahvaljuju a djelo Vaše u kutak bace. A ja sam- vjerujte – s velikom slasti Vaša Montenegrina (kako li bi se to dekliniralo!); svaka čast! tako treba׃ neka gospoda „u i izvan Cetinja” vide kako treba shvatati istoriju crnogorsku i „dinastiju” Petrović-Njegoša!
Svi Vas moji srdačno pozdravljaju i zahvaljuju na prijateljskom spominjanju.
S najvećim poštovanjem
Vaš odani
Dr Milan Rešetar
Mnogo poštovani gospodine
Es war nichts so geimeins, kako Švabe govore׃ nijesam ja pisao za Rajića, da mi ga darujete, nego da mi ga pošteno prodate, a u Brankovu je Kolu bilo kazano da se Vama treba obratiti. Svakako kad ste tako dobri i ljubazni, velika Vam hvala i u ime tasta mi prof. Jirečeka. Oni ostali četiri komada ovako sam namijenio׃ jedan slav. seminaru ovdje, drugi slav. seminaru u Gracu, treći dvorskoj biblioteci ovdje, a četvrti češkomu muzeju u Pragu. Jeste li s tim saglasni?
Velika Vam hvala i na raspravi o kralju Vukašinu, ali Vas mali dr Radonić nije razumio da mu je dajete za mene, pa ne razumije sada ni mene, kad sam mu to napismeno protumači!
Još jednom od srca hvala sa strane svijeh nas obdarenih. S najvećim poštovanjem
Vama odani
MRešetar”
Rad je deo doktorata pod nazivom “Arhivska građa u privatnim zbirkama Univerzitetske biblioteke ’Svetozar Marković’ u Beogradu׃ kulturološki, kulturnoistorijski i informaciono-dokumentacioni aspekt”
October 29th, 2015 at 06:03
Kao student sam čitao dosta njegovih radova o hrvatskoj i dubrovačkoj književnosti, ali u ovom tekstu je autorka iznela podatke koje nisam do sada imao u vidu: Rešetarove veze sa braćom Ruvarac
October 30th, 2015 at 10:28
Blago vam je ova rubrika…
November 2nd, 2015 at 09:13
Sjajan je ovo i dragocen materijal. Naime, ovde možemo videti kako jedan od najvećih hrvatskih filologa izriče hvalu Ruvarcu na njegovim istorijskim radovima, pre svega zbog teze samog Rešetara – da se na “jugoslovenskom” prostoru može jedino govoriti o srpskoj državnosti i nacionalnosti, a nikako ne i o crnogorskoj. U tom smislu, Rešetar je uvek dinastiju Petrović-Njegoš, pisao pod navodnicima, ne shvatajući isto baš kao pravu dinastiju. On je, inače, slično razmišljao čak i kad je u pitanju njegova, hrvatska nacionalnost i državnost. IZUZETAN PRILOG!
November 9th, 2015 at 18:02
Još mi je fascinantnije što je autorka teksta donela Rešetarove tekstove i prepise pisama na ćiriličnom pismu, to je još jedan dokaž teze koliko je uticajni naučnik cenio Srbe i Srbiju…
November 10th, 2015 at 08:28
Jeste – slažem se sa prethodnicima. Rešetar, Nodilo – velikani hrvatske nauke koji su o Srbima uvek imali najpovoljnije mišljenje za razliku od opšte matice…