O Stevanu Pešiću, sa setom

Posted on 08 May 2013 by heroji

Pero Zubac

 

O Stevanu Pešiću, sa setom

 

Kad god u ruke uzmem neku od knjiga Stevana Pešića, vrate mi se u sećanju slike kako nas dvojica, a dugo se nismo videli, sedimo u bašti hotela „Moskva”, u razgovoru, ne žureći nikuda, sa dugim pauzama ćutnje koje sam ja koristio za paljenje nove cigarete.

Stevan Pesic

Tako je lepo i tiho, s povremenim mekim gestikulacijama, o svojim putovanjima govorio Stevan, kao da se na čas uzneo u visine i na oblaku kao čarobnom ćilimu odleteo na Tibet i vratio se već u sledećoj rečenici ozaren, nekim svetim svetlom prosvetljen.

Stevan Pešić, moj dragi drug iz zlatnih dana mladosti. Mislim da sam prvi pisao u „Poljima” o njegovoj Mesečevoj enciklopediji, prvoj knjizi pesama ili među prvima, svakako ozaren novim u tim stihovima koji su tako blago korespondirali sa čuvenom ali malo poznatom Uhlikovom Antologijom ciganske poezije. Već tada, u ranim pesmama, dalo se prepoznati da se radi o tragalačkoj i lutalačkoj duši kojoj je malen prostor u kojem jeste i kojoj je ceo svet dom. Stevana je vukao Daleki Istok čudnom snagom proviđenja i vraćao se umoran ali prosvetljen, zamišljen ali radostan, jer su potekle njegove čudesne putopisne i romaneksne stranice na radost čitalaštva koje ga je tek otkrivalo kao čudesnog maga reči i znalca tajnih i tajanstvenih svetova.

U najpoznatijem delu Pešićevog opusa, knjigama o Dalekom Istoku, reminiscentnim filozofskim štivima romaneksne forme, oni koji su bolje poznavali Stevana znaju da se filozofija Istoka u neku ruku poistovetila s njegovim životnim principima, s manjkom osećaja za skupljanje materijalnih dobara, sa svetačkom skromnošću, monaškom disciplinom na koju je mirisala njegova mala soba na vrhu zgrade u Kolarčevoj 3 u Beogradu. Ta njegova putovanja po Indiji, Cejlonu, Nepalu, najčešće, ispunjavala su njegovu želju da spozna religiju, običaje, mitove, kulturu dalekih zemalja.

Katmandu

A odmarajući se od te pitke ali ozbiljne literature, stvarao je za decu, pisao drame, rado igrane na našim scenama. Znameniti naš reditelj Miroslav Belović rekao je: „On je naš najbolji, najkrilatiji i najplodonosniji pisac dramskih tekstova za decu – njegovo carstvo fantastike nema granica i on je u njemu suvereni kralj.” Kada sam napisao svoj prvi dramski tekst za decu, na molbu reditelja Ilije Slijepčevića, dao sam ga Stevanu s molbom da pročita a on mi je u pismu poslao ceo esej tkan od primedaba i sugestija, hteo je da i moja drama bude dobra kao njegove.

Razgovarali smo u dva poslednja susreta, a već se, ovlašno, žalio na izdaju srca, o Čedomilu Veljačiću koji se sklonio na Cejlon i pesmama Gordane Brajović o Indiji. A Gordana mi je jednom pričala kako se Stevan na putu razboleo i ostao da se oporavi kod nje i Radeta u Delhiju. Ti dani njegovog boravka u njihovom privremenom indijskom domu mnogo su joj značili i rado je o tome govorila. Volela je Stevana i njegovu literaturu.

Bili smo se dogovorili i da za Televiziju Novi Sad napravi nekoliko putopisnih emisija. U prvom ciklusu to je uradio dr Kosta Savić, a Stevan Pešić nije stigao.

Izdalo ga je preširoko, plemenito i nadasve duševno srce.

Sećam ga se uvek s pijetetom i setom.

Related posts:

Na Čatov rođendan
Crni bregovi Brusa Četvina
Edgar Alan Po

17 Comments For This Post

  1. Pink Frojd Says:

    Kakav divan tekst starog Pere. Svedočanstvo iz prve ruke. Stevan Pešić bio je Kulturna Herojčina svoje vrste. Fascinantan je broj i kvalitet poznanstava autora teksta. Takođe je, za mene, neverovatno pominjanje Čedomilja Veljačića, umnog Višanina i potonjeg uglednog budističkog monaha… a Pešićevog velikog prijatelja… Veliki, veliki Stevan Pešić, autor “Katmandua”, jedne sasvim neopisive knjige… Još jedan pun pogodak Kulturnog heroja. Ovaj sajt razbija!

  2. Vesela Says:

    Još jedan divan tekst!

  3. Judžin Says:

    Veliki kosmogonista iz Kovilja. Pink Frojd – sjajan komentar!

  4. Judžin Says:

    Stevan Pešić je pisao s takvom ljubavlju i razumevanjem o ciganima-nomadima, kako niko u nas nije do njega, a ni posle njega…

  5. Pink Frojd Says:

    Kovilj je zaista dao dva velikana srpske kulture i najbolju kafanu u ovim krajevima:) Thx Judžin…
    Inače, danas u Beogradu živi učenik pomenutog Čedomilja Veljačića, Slobodan Škerović, koji je neko vreme proveo u manastiru na Šri Lanci, kod Čedomilja (ili Čedomila, nisam siguran). On je prošle godine objavio jednu fascinantnu i potpuno netipičnu knjigu za srpsku kulturu, pod imenom “Šamanijada”… Možda bi bilo zanimljivo za Vaš sajt…

  6. Veselin Says:

    Mnogo vam je dobar sajt stvarno! Jako dobri tekstovi…

  7. poluks Says:

    Jedan o drugom pripovedaju kao stari znalci, prijatelji od pamtiveka, uopšte, sećanja Pere Zupca na naše pesničke i slikarske velikane su fascinantna, trebalo bi stupiti u kontakt sa ovim pesnikom i predložiti mu da okupi svoje najbolje personalne eseje na jednom mestu, sjajan tekst o autoru knjige Sarat i Vipuli, fascinantno…

  8. Strahinja Says:

    Prijatelj mi je nedavno skrenuo pažnju na ovaj sajt i na tekst o Koderu… Kada sam pregledao i ostale linkove uverio sam se da je Altera u pravu. Sve pohvale autorima koji ovde prilažu tekstove, a, koliko vidim, pesnik Mostarskih kiša ima sasvim zasluženo mesto…
    Od prijateljice koja je pisala o Bori Stankoviću pozajmio sam knjigu Stevana Pešića KATMANDU sa željom da i ja zapišem ponešto o Tibetancu…
    Svestan sam da je gospodina Zupca, čije smo pesme čitali još kao deca, teško nadmašiti ali putovanje na Daleki Istok je tek započelo…

  9. Altera Says:

    Ovaj tekst Pere Zupca motivisao me je da u kućnim i drugim bibliotekama potražim knjige Stevana Pešića…
    Ovaj vam komentar šaljem jer znam da objavljujete tekstove o Alternativcima, a ja skromno pokušavam da se u takve (samo)ubrojim…
    Danilo mi je o njemu pričao. Davno, davno, pre nego što je jedna naša biblioteka objedinila i objavila tekstove Stevanove (tako ga je i čika Danilo zvao), a D. je znao da ponovi baš svaku reč koju je Pešić zapisao…
    Kako se spremam da uskoro objavim nešto duži tekst o autoru koji je o Cejlonu pisao, neka ovaj komentar bude samo uvod…
    Pešićev Katmandu, to je neponovljivi putopis. Planinari koji se malo malo penju na najviše vrhove ove dalekoistočne zemlje ipak ne uspevaju da zapišu ni delić onoga što ume i može Stevan Pešić. Nedavno je u jednim petparačkim novinama sa šarenim stranicama jedan od njih napisao da je Nepal zemlja prljava, neuređena, izlokana.
    Hoću da verujem da je Stevanova vizija nekog boljeg sveta zapisana u knjigama Tibetanci, Svetlo ostrvo (sledeća na redu za čitanje…), a da je realni Nepal zemlja kao i svaka druga. Pešićeva putopisna hronika mnogo je više od izveštaja turističkih i drugih vodiča jer nas Stevan vodi tragovima puteva koje je sam obišao. Uverio se i on, taj predobri Koviljačanin, da iako živimo u vremenima Kali Juge, za nas ima nade.
    Samo par godina za nas…

  10. Marija Says:

    Jako me je obradovao ovaj tekst. A u isto vreme i pomalo rastužio.
    Pešićev Katmandu je knjiga koja je uticala na moj život više od bilo koje druge. U njoj sam prvi put čitala o Hinduizmu, Budizmu, istočnjačkim filozofijama, ona mi je prvi put pokazala na koliko se različitih načina može razmišljati o Bogu, i religiji. Kad sam je prvi put pročitala u svojim tinejdžerskim danima, žarko sam želela da upoznam tog čoveka koji je stvorio tu magiju. Iz nje sam verovatno prvi put saznala da Nepal i Katmandu postoje. I sad, desetak godina kasnije, pakujem se i za nedelju dana krećem na putovanje po Nepalu i Indiji, a možda se nađe i vremena i novca i za Šri Lanku. Naravno, i Katmandu ide sa mnom.

  11. Kaca Ljubinkovi Says:

    Kada sam prvi put pročitala Pešićevu knjigu Katmandu, za mene je to bilo pravo otkriće, ne samo sveta koji malo poznajem već i duhovne, mentalne spoznaje, blagosti, mudrosti, pozitivnosti, mašte, kojom ta knjiga pleni. Pešić je postao moj duhovni otac, koji mi je ukazao na puteve kojim trebam ići i pronaći svoje pravo biće. Sećam ga se, puna zahvalnosti, ljubavi i poštovanja.

  12. Plavi cvet Says:

    Ovde je moje detinjstvo…

  13. Tihana Petrov Says:

    “…a već se, ovlašno, žalio na izdaju srca.” Poezija…

  14. Highlnderka Says:

    Poštovani, malo je podataka o Stevanu Pesicu na Internetu, tek nekoliko sturih recenica koje se u nedogled prepisuju. Na Vikipediji – osim bibliografije, ima jedna recenica koja me boli – “umro 1994 u nemashtini”. Ta recenica je i ruzna i netacna i molim da se ispravi.
    Stevan Pesic je najbogatiji covek koji je ikad hodao ovim krajevima.

  15. Šepseskaf Says:

    Upravo tako kako reče prethodna komentatorka. Čini mi se da je upravo to plemenit zadatak mlade generacije – da bolje osvetle delo velikog Koviljčanina. Imao sam prilike da listam neverovatno štivo, objavljeno u malom tiražu od strane Matice srpske – mislim da je to objavio Raša Popov – o Muršinim ratovima i Koviljskom carstvu. To je čitava epopeja, rableovski intonirana, koja je ostala iza Pešićeve smrti – neobjavljena. U pitanju je samo prva knjiga te epopeje – ima toga još. Šta da vam kažem – ono je suvo zlato koje treba bolje predstaviti svetu…

  16. Judžin Says:

    Gradska biblioteka u Novom Sadu objavila je celokupan Pešićev rukopis o Kovilju i Murši, mislim da je u sedam tomova. Oni čuvaju pesnikovu rukopisnu zaostavštinu.

  17. Šepseskaf Says:

    E hvala. Nisam znao. Odlične vesti…:)

Ostavi komentar