Aleksandar Radović
Ponovo radi bioskop
PORTRET BOŠKA TOKINA (1894-1953)
- Rođen aprila 1894. godine u rumunskom delu Banata, u Čakovu, rodnom mestu Dositeja Obradovića. Prosvetitelje Dimitrija i Boška spajaju: putovanja, otkrivanje novih svetova, literarnih i kinematografskih…
- Osnovnu školu uči u mestu Đulvezuve, a završava u Vršcu, gradu za koji će ostati vezan do kraja života. Podno vršačke kule živi i radi Boškov brat od strica, Milan Tokin, sterijanac, jedan od naših najboljih poznavalaca dela „srpskog Molijera” u prvoj polovini prošlog veka…
- Boško maturira u Temišvaru 1912. godine, a nakon položenog završnog ispita konačno se seli kod strica, u Zemun. Tu, na Gardošu i Kupinovu, upoznaje Savu Šumanovića, zajedno sa Slavkom Vorkapićem slika pejzaže u okolini Zemuna…
- Tokin je školski drug sa Milošem Crnjanskim, u međuratnom Beogradu kojem će posvetiti roman Terazije, druguje sa Stanislavom Vinaverom i Tinom Ujevićem. Čaršija proziva „truba, činele i veliki bubanj“, prestonički muzički trio…
- Novinarsku karijeru započinje u listu Pijemont (1911) koji uređuje Ljubomir S. Jovanović, a na šlajfnama, u naredne četiri decenije, piše tekstove o pozorištu, knjigama i filmu…
- U Parizu u koji je došao zajedno sa Vorkapićem aprila 1916. godine, promoviše savremene umetničke tendencije (Vitman, Bodler, Bergson), zalaže se za kulturnu saradnju Južnih Slovena…
- Septembra 1920. godine iz pera Boška Tokina izlazi prva domaća filmska kritika posvećena ostvarenju Crveni kec. Tekst je objavljen u beogradskom modernističkom glasilu Progres…
- Poetička različitost između predratnih modernista i posleratne avangarde istaknuta je u Boškovom Ekspresionizmu Jugoslovena, prvom radu o ekspresionizmu u srpskoj književnosti…
- Nikada nezavršeni niti prikazani Tokinov film Budi bog s nama ili kačaci u Topčideru (1924) o avanturama beogradskih šmekera trebalo je da ima „253 scene (kadra) ukupne dužine od 700 metara.”[1] Uloge su poverene Marici Popović, Matu Miloševiću, Milanu Ajvazu…
- U svesci 314 Letopisa Matice srpske iz 1927. godine, Boško Tokin piše o premijeri filma Kralj čarlstona Koste Novakovića. Prvi „komični film u Beogradu” nije dobro prošao u kritičkom teleobjektivu kritičara čiji omiljeni film beše Kabinet doktora Kaligarija…
- Zlatni grad, film Fajta Harlana sa Kristinom Sederbaum u glavnoj roli, prikazan je s jeseni 1942. godine u okupiranom Beogradu, a prvi kolor film u našoj zemlji kratko je komentarisao i autor teksta Putevi umetničkog filma…
- Boško Tokin, novinar, kritičar, filmadžija, biva dva puta uhapšen nakon dolaska novih vlasti… Prvi put na godinu dana (1946), a drugi put po tri godine i šest meseci (1947)…
- Bibliotekar Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Milan Tokin pomaže Bošku da nastavi publicističku karijeru sačuvavši njegove predratne filmske zapise…
- Nastavlja rad zaposlivši se u Centralnoj kinoteci, kao istoričar filma (1951), a omogućeno mu je da piše eseje za časopis Film…
- Prema rečima Marka Babca, „kruna Boškovog stvaralaštva svakako je njegov Filmski leksikon.”[2]. U koautorstvu sa Vladetom Lukićem – Luletom, Tokin je ispisao filmografiju jugoslovenske kinematografije od 1910. godine do prve polovine pedesetih…
- Najveći poligraf jugoslovenskog novinarstva između dva rata, estetičar i teoretičar „sedme umetnosti”, Boško Tokin, umro je jednog decembarskog dana 1953. godine…
- O modernisti, avangardisti, Evropejcu pisali su Dušan Stojanović (Boško Tokin, pionir, 1977), Nebojša Pajkić, Radomir Konstantinović…
- Najbolji poznavalac kompleksnog, polivalentnog dela Boška Tokina u našoj sredini, Marko Babac, navodi njegovih „šest omiljenih, specifičnih i univerzalnih termina”…
- REALIZACIJA
- KONSTRUKCIJA
- SUKCESIJA
- SINHRONIZACIJA
- SINHRONITET
- KRISTALIZACIJA
[1] Marko Babac, Boško Tokin: novinar i pisac, Tom I, Novi Sad, Matica srpska, 2009, str. 63.
[2] Isto, str. 151.