Categorized | Polis

Apel iz Sentobana

Posted on 05 April 2012 by heroji

Dragan Bunić

Peticija „Apel iz Sentobana” treći je pokušaj da se na internacionalnom planu podstakne uspešna borba protiv privrednog kriminala. Takve akcije javljale su se na svakih sedam godina (1996, 2003, 2010). Prvu peticiju, „Ženevski apel” iz 1996. godine, pokrenuli su pravnici, sedam sudija i javnih tužilaca iz više evropskih zemalja. Drugu peticiju, „Parisku deklaraciju” iz 2003. godine, pokrenuli su pravnici i poznate ličnosti, a potpisnika je bilo 34, među kojima pet nevladinih organizacija. Ovo je treći pokušaj, sada kao peticija građana, fizičkih lica, žrtava raznih mahinacija. A kada su posredi žrtve, zanimanje, društveni status i nacionalnost nisu bitni. Pored toga, ovo je prva peticija te vrste upućena Ujedinjenim nacijama, jedinom univerzalnom i nadležnom organu koji može da sanira nedostatke navedene u peticiji. Ako svetska ekonomska kriza razdvaja političare, bar povezuje njene žrtve, građane, kojima preostaje samo uzajamna solidarnost. Naša peticija to potvrđuje.

Apel iz Sentobana potpisalo je 170 građana iz 27 zemalja, sa četiri kontinenta.

 

 

Sadržaj pisma:

Gospodine generalni sekretaru,

mi, potpisnici peticije „Apel iz Sentobana”,

konstatujemo da je globalizacija donela neke povoljnosti međunarodnoj zajednici, ali da zbog nedostatka političke volje pojedinih država nije bila praćena zadovoljavajućom pravnom regulativom u oblastima kao što su finansije, stvaranje i kontrola preduzeća, informatika i tako dalje.

Konstatujemo da je bankarski sistem prouzrokovao svetsku ekonomsku krizu aferama koje nisu imale za cilj de stvaraju ekonomske vrednosti, već spekulacije (hedž fond), što je kao posledicu imalo otimanje novca klijentima, među kojima se nalazi i jedan broj država; određene banke su bez oklevanja bile fuzionisane i tako su stvoreni finansijski mamuti, pregolemi da bi bili likvidirani u stečajnom postupku (too big to fail), čiji monopol u određenim oblastima stvara paniku; takve banke imaju finansijske kapacitete mnogo zamašnije nego većina država i utiču na cene sirovina, uključujući prehrambene i druge proizvode važne za ishranu ljudi i životinja, što stvara permanentnu opasnost za svetsku populaciju; nažalost, pojedine države su ili upletene u takve afere, ili su nagomilale dug pokušavajući da spasu takve banke, što nam ukazuje na to da Ujedinjene nacije ne mogu same da se uspešno bore protiv te krize.

Konstatujemo da su mere koje preuzima grupa G20 (19 država + Evropska unija) nedovoljne za saniranje štete koju su građani sveta pretrpeli poslednjih godina – prevare, prodaja hartija bez vrednosti, finansijske, berzanske i druge spekulacije, kao i ostale afere u oblasti finansija, poreza itd – i da valja tražiti druge mere u okviru međunarodne zajednice, a jedini organ nadležan za to jeste Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Ne treba zaboraviti da je šteta učinjena delovanjem određenih banaka i drugih finansijskih ustanova, računajući tu i berze koje nisu podvrgnute bilo kakvom međunardnom pravnom aktu, konvenciji ili zakonu, upravo kolosalna, meri se u hiljadama milijardi američkih dolara i pada na teret građana, poreskih obveznika, svih zamalja sveta. Tako, na primer, početkom avgusta 2011. godine, svaka beba rođena u toku tog meseca u Italiji ima dug od 30 000 evra. Situacija je slična, čak i gora, u drugim zemljama Evropske unije, ali i van nje. Trenutno ne postoji nikakav zakonski akt kojim su građani ovlastili države pomenute grupe G20 da narede ukidanje bankarske tajne određenim državama i to jedino u korist drugih država, izabranih po čudnim i nejasnim kriterijumima, bez konsultovanja s građanima, žrtavama svih navedenih postupaka, što stvara klimu nejednakosti i još više deli svetsku zajednicu. Ne želimo da sudimo državama koje su izazvale krizu, nehatno ili drugačije, ali želimo da to prestane jednom i za svagda.

Konstatujemo da ortaci, deoničari i suvlasnici pojedinih firmi, banaka i drugih holding kompanija kriju prave vlasnike kao i stvarne aktivnosti od kojih su neke nezakonite, čak kriminalne, i stvaraju mnoge probleme na internacionalnom planu. Trenutno, čitav svet zna da su takve ustanove vrlo aktivne na međunarodnim globalizovanim tržištima roba, kapitala i usluga i doprinose nesigurnosti građana i različitih organizacija, uključujući države i razne organe Ujedinjenih nacija.

Svesni da se svi ti problemi ne mogu brzo rešiti i da su države subjekti par excellence međunarodnog prava, očekujemo da građani, koji su sve više žrtve ekonomskog kriminaliteta i čine integralni deo međunarodne zajednice, takođe imaju pravo da upute svoju reč. Budući da je tako, Ujedinjene nacije moraju slušati njihovu volju.

Zabrinuti za našu budućnost, za budućnost dolazećih generacija kao i za budućnost svetske zajednice i preokupirani rizicima koje Internet predstavlja za bezbednost građana, za države, ekonomiju i druga zajednička dobra i vrednosti, nalazimo da je potrebno da sve države sveta ratifikuju konvenciju Evropskog saveta o kompjuterskom kriminalu (cybercriminalité) od 23. novembra 2001. godine. Kompjuterski kriminal je stalna i istinska opasnost za ceo svet, bilo da je reč o terorizmu, diverzijama, ekonomskoj špijunaži, prevarama, pljačkama ili drugim malverzacijama. Konstatujemo da bez pomoći i posredstva Ujedinjenih nacija neke države neće nikada ratifikovati taj sporazum, što je krupna prepreka ne samo za regulisanje delovanja međunarodnih finansija, uključujuci i berze, već i za efikasnu borbu protiv ekonomskog kriminala na međunarodnom planu.

Zbog toga, nalazimo da treba limitirati veličinu banaka i regulisati finansijske poslove i transakcije, računajući tu i berze, kao hitnu meru, neprocenjivo važnu za efikasnu borbu protiv aktuelnog ekonomskog kriminaliteta.

Na kraju, da bi borba protiv ekonomskog kriminala bila efikasnija, naročito na preventivnom nivou, na kom međunarodno zakonodavstvo ima značajnu ulogu, molimo vas da upotrebite vašu funkciju i kompetenciju i dostavite naš zahtev nadležnim organima Ujedinjenih nacija ne bi li Generalna skupština usvojila međunarodnu konvenciju juscogens, kojom bi se sve države članice Ujedinjenih nacija obavezale da:

  • ukinu bankarsku tajnu prema sudskim i administrativnim organima;
  • uvedu praksu da svi vlasnici ili akcionari kompanija, korporacija, banaka i drugih finansijskih ustanova budu poznati poslovnom tržištu;
  • vode registar firmi, da ustanove završni godišnji račun, da imaju neutralne revizore i da preduzmu ostale mere kako bi javnost imala uvid u to ko su lica koja učestvuju u kompanijama, bankama i drugim ustanovama koje deluju na poslovnom tržištu, kao i uvid u stanje računa.

Imajući u vidu interes ove peticije, lista potpisnika, motivacija peticije i Vaš eventualni odgovor biće dostupni na sajtu http://www.dragan-bunic.com.

Sa očekivanjem da ćete dobro primiti ovaj zahtev, u kojem se ogledaju naša briga i iskreno interesovanje, molimo Vas da primite, gospodine generalni sekretaru,  izraz našeg visokog uvažavanja.

Sentoban,

Švajcarska

Dragan Bunić (prvi potpisnik peticije)

Related posts:

Švajcarska kao federalna država
Šta bi rekao Hajne?
Tamna zvezda umetnosti

3 Comments For This Post

  1. Šerman Says:

    A odgovor generalnog sekretara…

  2. Pavle Majstorović Says:

    Ovakvi tekstovi, vizionarski i proročki u isti mah, danas deluju poput bajke…

    Međutim, da su se pojavili pedesetih godina XX veka, u vreme Maršalovog plana, bili bi šansa, pledoaje za direktnu političku akciju…

    Da su se javili tokom Vudstoka i bitlsomanije, bili bi proglašeni za još jedan u nizu snova hipi pokreta, u domaćoj varijanti bili bi etiketirani kao naručeni sa trulog i dekadetnog Zapada…

    Dugo izučavajući tematiku sličnu onoj koju u nizu tekstova pominje Dragan Bunić, rekao bih da tzv. milenijumski ciljevi (smanjenje siromaštva, smanjenje stope nezaposlenosti…) nisu ostvareni u prvim decenijama XXI veka…

    Bunić, autor respektabilnog opusa o ovim i sličnim temama, pogađa in medias res…

    Ipak, ekonomska, finansijska i moralna kriza koja ih prate nisu juče nastali i trebaće vremena i resursa da se učinjena šteta minimizira…

    Tekstovi Dragana Bunića su koraci u odličnom pravcu…

  3. Dragan Bunić Says:

    Odgovor na poruku Šerman Says:
    February 26th, 2013 at 12:45

    Nažalost, Generalni sekretar OUN nije nam odgovorio. Prema njemu, građani nisu subjekt par excellence međunarodnog javnog prava. Ipak, potpisnici peticije su zadovoljni, jer tok događaja (napuštanje bankarske tajne od strane švajcarskih i drugih banaka itd.) pokazuje da smo “dobro ciljali”.

    Siguran sam da će doći vreme kada će građani imati važniju ulogu u međunarodnom javnom pravu. Nadajmo se da će to biti uskoro. Naravno da se za to moramo boriti, prvo malim koracima a onda većim skokovima. Lično, pokušavam da dam moj doprinos i radim na jednom tekstu o jedinstvenoj svetskoj državi, koji ću završiti za godinu ili dve.

Ostavi komentar