Tag Archive | "Prevencija u oblasti privrednog kriminaliteta"

Tags: , , , ,

Ekonomska kriminalistika

Posted on 30 March 2012 by heroji

„Criminalistique économique”,
autor i izdavač Dragan Bunić,
Sentoban, Švajcarska,
2010.

Dragan Bunić je pravnik i kriminalista, autor dveju disertacija, od kojih se poslednja, završena 1990. godine, bavi korupcijom i prva je od takve vrste napisana u nekadašnjoj Jugoslaviji. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Korupcija kao oblik društveno opasnog ponašanja” autor nikada nije stigao da odbrani na Univerzitetu u Novom Sadu, budući da je zbog političkih razloga morao da napusti svoj dom, zemlju i porodicu i zasnuje novi život u Švajcarskoj. Doktorant pravnih nauka morao je tako, nakon nekoliko godina u kojima je u tuđini radio teške fizičke poslove, ponovo da pohađa i završava pravni fakultet, ispočetka, ovoga puta u drugoj zemlji i na drugom, francuskom jeziku. Taj bivši policajac, službenik i advokat ostao je, međutim, pasionirani proučavalac ekonomskog kriminaliteta koji je danas i te kako izražen. Dvadeset godina posle disertacije koju je o korupciji napisao na svom maternjem jeziku, Dragan Bunić se javlja sa dvotomnom studijom o ekonomskom kriminalu, stručnim delom u koje je uložio svoje teorijsko i empirijsko znanje i bogato životno iskustvo.

„Ekonomska kriminalistika” sasvim je izuzetna knjiga u evropskoj, a verovatno i  svetskoj literaturi. Napisana je na francuskom jeziku, objavljena u dva toma, skupa ima oko 950 stranica, i podeljena je u pet poglavlja. Tretira pojam ekonomskog kriminaliteta i njegove karakteristike iz aspekta krivičnog prava, a zatim iz aspekta kriminalističke tehnike, taktike i metodike. Opisane su metode za otkrivanje i rasvetljavanje krivičnih dela koje, prema Bunićevoj definiciji, čine ekonomski kriminalitet. Autor objašnjava u čemu se sastoji prevencija u domenu ekonomskog kriminaliteta, neophodna za zaštitu vrednosti i dobara ugroženih tim kriminalitetom i daje način na koji ona treba da bude organizovana. Osim toga, knjiga sadrži brojne praktične primere ne samo iz njegovog ličnog iskustva, već i iz iskustva drugih „generacija kriminalista koji su posvetili svoj život zaštiti društva od tog vida kriminaliteta”. Knjiga je namenjena svima onima koji su na bilo koji način u vezi sa ekonomskim kriminalitetom – policajcima, javnim tužiocima, sudijama, finansijskim inspektorima, carinskim i drugim službenicima nadležnim za isleđivanje ove vrste delinkvencije, advokatima, pravnicima, studentima, vlasnicima i rukovodiocima firmi –
u Švajcarskoj i drugim zemljama u kojima krivična procedura poštuje osnovne principe ljudskih prava i sloboda.

Ekonomski kriminalitet nikako nije nov pojam, poznat je još na početku XX veka (1905) kao „kriminalitet trgovaca i preduzetnika” (la délinquance des commerçants et entrepreneurs), ali je njegovu teoriju 1940. godine razvio Edvin Saterland (E. Sutherland), koji se smatra ocem ekonomskog kriminaliteta, tačnije njegovog pojma ili definicije. Saterland ga označava kao „kriminalitet belog okovratnika” (White Collar Criminality), onaj koji čini klasa imućnih i koji je kažnjiv u smislu krivičnog zakona. Uprkos činjenici da je ta Saterlandova definicija još aktuelna, Bunić ističe da se ekonomski kriminalitet s vremenom promenio, evoluirao je, te pojedina dela ekonomskog kriminaliteta mogu počiniti ne samo viši socijalni slojevi, nego i siromašna lica, nezaposleni itd. To će reći da je status dopunjen situacijom, znanjem i drugim elementima, a ilustrativan primer jeste informatika, gde jedno lice koje nije ni direktor niti vlasnik preduzeća, može isprazniti bankarski račun jednog građanina, jedne firme, čak i jedne države. Zbog toga je nemoguće precizirati portret ekonomskog delikventa – osoba stara između toliko i toliko godina, koja živi u izobilju ili skromno i slično.

Autor daje osnovne karakteristike ekonomskog kriminaliteta: prikrivenost, dinamičnost i opasnost. U skladu s tim karakteristikama, definiše taj kriminalitet kao fenomen koji čine krivična dela propisana uglavnom krivičnim zakonom, ali i brojnim drugim zakonima koji regulišu različite oblasti ekonomskog života (bankarstvo, carine, tehnički standardi, osiguranje itd.), čija realizacija može imati teške posledice po stanovništvo i ekonomiju jedne države ili jednog regiona, kao i dela koja počini ono lice koje ima poseban status, izuzetna znanja (npr. u oblasti informatike) ili koristi izuzetna sredstva i metode (npr. visoka tehnologija), i koja su motivisana tako da naškode stanovništvu ili ekonomiji jedne države, jednog regiona ili celog sveta.

Dok se prva, „klasična” kriminalistika pojavila početkom XX veka, druga, „ekonomska” kriminalistika manifestuje se krajem XX i početkom XXI veka. Ova potonja bavi se posebnom vrstom delinkvencije nazvane ekonomskim ili privrednim kriminalitetom. Bunić podseća na to da je kriminalistika disciplina koja ne pripada jednom osnivaču ili većem broju onih čije se zasluge ne mogu poreći, kao što su Hans Gros (Hans Gross) i Edmon Lokar (Edmond Locard), već celim generacijama kriminalista koji su je gradili poput zida na koji svako dodaje po jednu ili više cigli. Dok je prva, starija kriminalistika, istorijski rezervisana za muškarce, u domenu druge, ekonomske, žene nalaze sva više svoje mesto kao profesorke, sudije, tužiteljke ili istražiteljke.

Iako se klasična kriminalistika više oslanja na određene metode, poput sudske medicine, balistike i toksikologije, a ekonomska kriminalistika više koristi neke druge – računovodstvenu analizu, veštačenje dokumenata, informatiku – ipak, te dve discipline upotrebljavaju mnogo istih sredstava, metoda i operacija (daktiloskopija, fotografija, genetska analiza, spektrometrija, psihologija, praćenje, pretresanje, saslušanje), što čini njihovo razlikovanje praktično nemogućim. Zato autor slikovito opisuje odnos između klasične i ekonomske kriminalistike, pridajući im figurativne uloge majke i kćeri. Klasična kriminalistika je roditeljka specijalne, ekonomske kriminalistike, a obe stanuju u istoj kući i služe se istim kućnim stvarima, što će reći da koriste iste metode, sredstva i operacije.

U poglavlju „Kriminalistička metodika” (Méthodlologie criminalistique), Bunić najpre daje istorijat razvoja određenih grupa krivičnih dela, imenuje ih prema članovima krivičnog i drugih zakona, potom opisuje njihove karakteristike, ističe u čemu se sastoji pravno zaštićeno dobro, modus operandi, te prikazuje kriminalističke mere i radnje za otkrivanje dela i dokazivanje krivične odgovornosti učinioca, i to odgovorom na „osam zlatnih pitanja u kriminalistici” (šta, gde, kada, kako, s čim, ko, s kim i zašto). To je najobimniji deo u knjizi i vrlo je intrigantan.

Autor izdvaja značaj petog poglavlja knjige u kojem tretira prevenciju, a kojoj daje prioritet nad represijom, ističući da se represije još ne možemo odreći, ali da je ona već odavno pokazala svoje limite u oblasti ekonomskog kriminaliteta i da je treba staviti „u službu prevencije”. Zbog toga insistira na formiranju kadrova koji učestvuju u borbi protiv ekonomskog kriminaliteta. „Neki od mojih kolega kriminalista i pravnika, kojima sam predstavio plan knjige, pitali su me gde je srce tog dela pretpostavljajući da je to četvrto poglavlje (Kriminalistička metodika) i bili su iznenađeni odgovorom da je to peto poglavlje – Prevencija u oblasti privrednog kriminaliteta”, piše u vezi s tim na Bunićevom sajtu.

U pomenutom poglavlju sadržani su podaci i primeri značajni za izučavanje uzroka ekonomskog kriminaliteta i za njegovo manifestovanje u praksi: fenomenologija, etiologija, kriminogeni faktori socijalnog i individualnog porekla, tamna brojka i njeno osvjetljavanje naučnim putem, globalizacija i ekonomska kriza, opis berzanskog kraha Vol Strita, hipotekarni krediti, unos hartije od vrednosti dugova i njihova prodaja na berzama kao „vrednosti”, nedostatak propisa kojim bi se regulisali međunarodni odnosi u oblasti trgovine i razmene dobara i usluga, naročito finansija, na svetskom planu. Budući da je preduzeće osnovni faktor ekonomskog razvoja, žrtva, a ponekad i učinilac ili saučesnik određenih krivičnih dela ekonomskog kriminaliteta, autor predlaže konkretne mere za zaštitu firme iznutra i spolja, koje su vrlo korisne firmama ne bi li izbegle angažovanje određenih lica, obezbedile kontrolu i eskivirale poslovanje s fiktivnim ili mafijaškim preduzećima.

Kao jedan od ciljeva svoje knjige, Bunić podvlači značaj formiranja, školovanja i specijalizacije kadrova koji učestvuju u borbi protiv ekonomskog kriminaliteta. Oni moraju poznavati ne samo forme pod kojima se manifestuju krivična dela, već i sredstva koja ih sprečavaju. Međutim, tu poslu nipošto nije kraj. Autor veli da treba organizovati ne samo navedene kadrove već i žrtve ekonomskog kriminaliteta – firme, asocijacije, kolektive, najposle i građane, jer se tu krije „magična snaga”, potrebna za nadvladavanje ekonomskog kriminaliteta. „Osnovni cilj knjige jeste pomoć žrtvama u odbrani od fenomena ekonomskog kriminaliteta”.

Svestan da je pionir u tom poduhvatu, Dragan Bunić na kraju zapisuje: „Bez ikakve pretenzije da pružim čitaocima gotove recepte za borbu protiv ekonomskog kriminaliteta i način na koji se može zaštititi od njega, nadam se da ova knjiga moze biti smatrana za jelo u pripremanju čije uspešno dovršavanje podrazumeva prerade i dorade, kako bi to jelo bilo dobro zgotovljeno. Biću zahvalan svima onima koji mi naznače put, sredstva i moduse ne bismo li se uspešno zaštitili od ekonomskog kriminaliteta koji nas ozbiljno ugrožava u svakodnevnom životu bilo da smo potrošači, poreski obveznici, građani, bilo da je reč o preduzećima i administraciji.”
Knjiga je dostupna u klasičnom i elektronskom vidu.

Štampana verzija može se naručiti pismom na adresu: Case postale 133, 2024 St-Aubin;  ili e-mailom na adresu [email protected]
PDF verzija se može naručiti na ovim adresama: numilog.com i jepublie.com

„Ekonomska kriminalistika” za sada postoji samo na francuskom jeziku. Na autorovom sajtu dragan-bunic.com, čitalac može naći uvod u knjigu i brojne članke u vezi sa ekonomskim kriminalitetom, novinske članke o delu i praktične primere iz same knjige.

Comments (3)