Tag Archive | "Ekonomska kriminalistika"

Tags: , , , , , , , ,

Pozdrav od Džona Lenona

Posted on 23 February 2017 by heroji

Aleksandar Radović

Pozdrav od Džona Lenona

Dragan Bunić. Svetska federacija. Novi Sad: Prometej, Udruženje Intelkapital, 2016.

 

          “U svetu postoji jedno carstvo…” nije samo početni stih popularne dečje pesmice već i realnost jednog publicističkog teksta. Ono što nisu uspeli Rimsko, Sveto Rimsko carstvo nemačke narodnosti Fridriha Barbarose, Napoleon širenjem do Ilirskih provincija, Habzburgovci, ruski carevi niti Otomanska imperija pošlo je za rukom – Draganu Buniću.

Autor knjige Svetska federacija uspeo je u nameri da čitav svet, svet društvenih odnosa, obujmi i predstavi u jednom drugom svetu – svetu književnog teksta, metafori samoj. Zelenkaste broširane korice knjige i stranice (njih ukupno 279) u trinaest poglavlja, sa potpisom Jugoslovena  i švajcarskog državljanina Dragana Bunića, otkrivaju čitaocima istorijat ideje o stvaranju jedne svetske države i potrebu da Svetska federacija dobije svoj puni međunarodno-pravni subjektivitet.

Put do realizacije neće biti nimalo lak, ali “od njive do trpeze dugačak je put”.[1]

Istorija potrage i potrebe za “Ujedinjenim kraljevstvom građana sveta” seže do antičkog filozofa Zenona i njegove škole. Jer, kako piše diplomirani pravnik (sa dva fakulteta u dve države!) i kriminolog Dragan Bunić “ideja o jednoj državi, a time i o jednoj vladi, jednom caru, kralju, predsedništvu u svetu, stara je koliko i sama država”.[2] Ovu činjenicu autor iznosi u prvoj rečenici prvog poglavlja Svetske federacije i do kraja završnog poglavlja ubedljivo obrazlaže istorijske, pravne, ekonomske i kulturno-istorijske razloge za ideju čije su pristalice u prošlosti bili, između ostalih, Simon Bolivar, Viktor Igo, književnik i vizionar Herbert Džorž Vels, Vinston Čerčil…

Ideje o neophodnosti saradnje država i njihovih grupacija kako glasi naslov prvog poglavlja Svetske federacije Dragan Bunić obrazlaže imajući na umu dva dvadesetovekovna neuspešna pokušaja objedinjavanja resursa sa odrednicom “međunarodni, internacional”. Nedovoljna kohezija i suprotstavljenost interesa velikih sila pobednica u Prvom svetskom ratu (Antanta) dovela je u krizu Ligu (Društvo) naroda osnovanu Versajskim mirovnim ugovorom 19. aprila 1919. godine. Neefikasnost rada Lige naroda, smatra ispravno Bunić, nije bila uzrokovana izostankom potpisa predstavnika Sjedinjenih Američkih Država sa osnivačkog dokumenta Lige naroda. Jer, teškoće u radu Organizacije Ujedinjenih Nacija (koja i danas radi u palati na Ist Riveru u Njujorku) prisutne su mada je SAD jedan od osnivača organizacije (uz bivšu Jugoslaviju) koja je nastala godinu dana nakon kapitulacije nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu.

 


[1] Slogan emisije za poljoprivrednike “Znanje-imanje“ emitovane na TV Beograd tokom osamdesetih godina  20. veka.

[2] Dragan Bunić. Svetska federacija. Novi Sad: Prometej, Udruženje Intelkapital“, 19.

 

Upravo na primeru rada Ujedinjenih nacija pokazuje autor Svetske federacije svu apsurdnost donošenja pravnih normi čije nepridržavanje jeste doprinelo krizi savremenog sveta i država u njemu. Lajt motiv knjige Dragana Bunića, sluti autor ovog prikaza, je da je donošenje zakona i podzakonskih akata u mnogim oblastima (bezbednost, zakonodavstvo, ekonomija, zaštita životne sredine, ljudska prava) i njihovo istovremeno kršenje glavni uzrok postojeće krize (koja se manifestovala najpre u Sjedinjenim Američkim Državama 2007. godine). Dragan Bunić, autor knjiga Svetsko krivično pravosuđe i Ekonomska kriminalistika iz prve decenije 21. veka, ponudio je jedno od rešenja za problem koji je očigledan dugi niz decenija a posebno od kraja osamdesetih godina 20. veka koji je obeležen padom Berlinskog zida.

Svetska federacija Dragan Bunić

            Svetska federacija će biti “savezna država sastavljena od sadašnjih suverenih država koje su članice OUN, ali i od onih koje to nisu”[3] piše član mnogih međunarodnih nevladinih organizacija (Građani sveta i druge) koje od Nešatela u Švajcarskoj do Ženeve i Njujorka svakodnevno rade na ostvarenju svoje ideje.

Pominjana na početku ovog teksta, carstva i kraljevstva tokom istorijskog toka nisu uspeli da ostvare plemeniti cilj koji je predmet knjige Svetska federacija. Rasna, verska i nacionalna netrpeljivost kao i različiti partikularni interesi određenih lobi grupa u savremenom međunarodnom okruženju najviše su uticali da san mnogih stanovnika jedine nam planete ne bude (do danas) ostvaren. Ove činjenice i prepreke premenitoj ideji potencira i Vasilije Milnović u predgovoru Bunićevoj studiji. Od prvih rečenica knjige Svetska federacija kreće i pokušaj rešavanja nezavidnog stanja u međunarodnim odnosima, a Milnović s pravom ističe holistički karakter Bunićevog odnosa prema savremenom svetu.

Knjiga Dragana Bunića Svetska federacija pisana je sa osloncem na frankofone bibliografske izvore a autor citira i dela nemačkih pravnih  ekonomskih stručnjaka kada obrađuje pojedina pitanja u najnovijem izdanju. To je i razumljivo jer Bunić, “naš čovek iz Nešatela”, već decenijama živi i radi u Švajcarskoj. Međutim, i neispisano je prisutno. Uloga slovenskog sveta je važna u integracionim procesima za koje se zalaže Dragan Bunić jer su u 20. veku postojale najmanje tri države (SSSR, SFRJ, Čehoslovačka) čiji je ideal bio zajedništvo nasuprot separatizmu.

Čak i ako državne granice ostanu ovakve kakve su u ovom trenutku, čak i da ne dođe do pomirenja pristalica levih i desnih političkih opcija, čak i da se crnci i belci, četnici i partizani, grobari i delije nikada ne pomire: Svet je stekao još jednu dobru knjigu. Antiutopije književne i društvene stvarnosti respektabilan su žanr umetničke proze čak i pre nego što je objavljen roman 1984 Džordža Orvela.

 


[3] Dragan Bunić. Svetska federacija. Novi Sad: Prometej, Udruženje Intelkapital“, 108.

 

Da je publikovana u vremenu hipi komuna i “dece cveća” o kojem govori i film Bernarda Bertolučija Sanjari (2003), Bunićeva knjiga bi, verovatno, bila proglašena još jednim pokušajem stvaranja boljeg sveta. U ambijentu zasnovanom na diskriminaciji, u vremenu kada su ugledni novosadski izdavač Prometej i udruženje Intelkapital objavili Svetsku federaciju knjiga se čita kao SF roman.

Knjiga Svetska federacija Dragana Bunića promovisana je na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu u oktobru 2016. godine, a očekuju se njeno prevođenje na vodeće svetske jezike.

Comments (2)

Tags: , , , , , , ,

Svetska federacija

Posted on 06 December 2016 by heroji

Svetska federacija

 

Neposredno pred veliki beogradski sajam knjiga, ove godine, ugledni novosadski izdavač Prometej u saradnji sa udruženjem građana INTELKAPITAL, objavio je knjigu Svetska federacija Dragana Bunića. Štampana verzija izdanja svoju promociju imala je na sajmu, a INTELKAPITAL će u dogledno vreme objaviti elektronski format ove izuzetne knjige.

Na tragu velikih svetskih državnika, stvaralaca i vizionara, nadovezujući se na trud svojih prethodnika, Bunić je uz omaž Igou, Čerčilu, Bolivaru, Brijanu, Lotijanu, Velsu – između ostalih koji su se bavili ovom temom – ponudio uzbudljiv koncept uređenja sveta kao model jedinstvene države koja će imati svoju skupštinu, vladu,administraciju i pravosuđe, ali koja će se odreći atomskog naoružanja i oružja za masovno uništavanje.Bunićeva ideja je odvažna – zalaže se za jednu državu s klasičnim državnim prerogativima i poštovanjem svih naroda i država koje bi se morale odreći suverenosti u korist jedne svetske zajednice. Potrebu takvog uređenja argumentuje neuspehom Ujedinjenih nacija i Saveta bezbednosti da obezbede mir i prosperitet u svetu.

 SF

 

„Bunićeva knjiga ukazuje na različite modele potencijalne alternativne mondijalizacije, zasnovane na demokratskim načelima i kulturi dijaloga. Da li je moguć jedan postliberalni svet, u kojem neokolonijalizam i tradicionalne imperijalne pretenzije nestaju, zajedno sa ‘humanitarnim intervencijama’ i klasnim jazom između 1% i 99% stanovništva ? To je i najvažniji razlog zbog koga knjiga pred nama ima šta da saopšti današnjem čitaocu, uz adekvatne predloge, ali i otvorena pitanja, koji zahtevaju širu raspravu”‒  piše u predgovoru Vasilija Milnovića.

Dragan Bunić je švajcarski državljanin, koji je završio pravni fakultet u Novom Sadu, gde je zbog političkih razloga i posledične emigracije bio sprečen da odbrani svoju doktorsku disertaciju posvećenu problemima korupcije kao društveno opasnog ponašanja. U Nešatelu je takođe završio pravni fakultet, ovog puta na francuskom jeziku. Objavio je dve knjige na francuskom jeziku, Svetsko krivično pravosuđe i Ekonomska kriminalistika. Jedan je od retkih evropskih autora koji se dosledno bave ovim temama. Svoje priloge objavljivao je na sajtu Kulturni Heroj.

Štampano izdanje Svetske federacije možete poručiti kod izdavača, na adresi:

www.prometej.rs

Elektronsko izdanje knjige biće uskoro dostupno čitaocima našeg sajta.

Više o knjizi možete saznati na osnovu prikaza koji postoji već na šest svetskih jezika – engleskom, španskom, francuskom, ruskom, srpskom, te na esperantu.

Présentation en anglais

Présentation en espagnol

Présentation en esperanto

Présentation en français

Présentation en russe

Comments (8)

Tags: , , , ,

Ekonomska kriminalistika

Posted on 30 March 2012 by heroji

„Criminalistique économique”,
autor i izdavač Dragan Bunić,
Sentoban, Švajcarska,
2010.

Dragan Bunić je pravnik i kriminalista, autor dveju disertacija, od kojih se poslednja, završena 1990. godine, bavi korupcijom i prva je od takve vrste napisana u nekadašnjoj Jugoslaviji. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Korupcija kao oblik društveno opasnog ponašanja” autor nikada nije stigao da odbrani na Univerzitetu u Novom Sadu, budući da je zbog političkih razloga morao da napusti svoj dom, zemlju i porodicu i zasnuje novi život u Švajcarskoj. Doktorant pravnih nauka morao je tako, nakon nekoliko godina u kojima je u tuđini radio teške fizičke poslove, ponovo da pohađa i završava pravni fakultet, ispočetka, ovoga puta u drugoj zemlji i na drugom, francuskom jeziku. Taj bivši policajac, službenik i advokat ostao je, međutim, pasionirani proučavalac ekonomskog kriminaliteta koji je danas i te kako izražen. Dvadeset godina posle disertacije koju je o korupciji napisao na svom maternjem jeziku, Dragan Bunić se javlja sa dvotomnom studijom o ekonomskom kriminalu, stručnim delom u koje je uložio svoje teorijsko i empirijsko znanje i bogato životno iskustvo.

„Ekonomska kriminalistika” sasvim je izuzetna knjiga u evropskoj, a verovatno i  svetskoj literaturi. Napisana je na francuskom jeziku, objavljena u dva toma, skupa ima oko 950 stranica, i podeljena je u pet poglavlja. Tretira pojam ekonomskog kriminaliteta i njegove karakteristike iz aspekta krivičnog prava, a zatim iz aspekta kriminalističke tehnike, taktike i metodike. Opisane su metode za otkrivanje i rasvetljavanje krivičnih dela koje, prema Bunićevoj definiciji, čine ekonomski kriminalitet. Autor objašnjava u čemu se sastoji prevencija u domenu ekonomskog kriminaliteta, neophodna za zaštitu vrednosti i dobara ugroženih tim kriminalitetom i daje način na koji ona treba da bude organizovana. Osim toga, knjiga sadrži brojne praktične primere ne samo iz njegovog ličnog iskustva, već i iz iskustva drugih „generacija kriminalista koji su posvetili svoj život zaštiti društva od tog vida kriminaliteta”. Knjiga je namenjena svima onima koji su na bilo koji način u vezi sa ekonomskim kriminalitetom – policajcima, javnim tužiocima, sudijama, finansijskim inspektorima, carinskim i drugim službenicima nadležnim za isleđivanje ove vrste delinkvencije, advokatima, pravnicima, studentima, vlasnicima i rukovodiocima firmi –
u Švajcarskoj i drugim zemljama u kojima krivična procedura poštuje osnovne principe ljudskih prava i sloboda.

Ekonomski kriminalitet nikako nije nov pojam, poznat je još na početku XX veka (1905) kao „kriminalitet trgovaca i preduzetnika” (la délinquance des commerçants et entrepreneurs), ali je njegovu teoriju 1940. godine razvio Edvin Saterland (E. Sutherland), koji se smatra ocem ekonomskog kriminaliteta, tačnije njegovog pojma ili definicije. Saterland ga označava kao „kriminalitet belog okovratnika” (White Collar Criminality), onaj koji čini klasa imućnih i koji je kažnjiv u smislu krivičnog zakona. Uprkos činjenici da je ta Saterlandova definicija još aktuelna, Bunić ističe da se ekonomski kriminalitet s vremenom promenio, evoluirao je, te pojedina dela ekonomskog kriminaliteta mogu počiniti ne samo viši socijalni slojevi, nego i siromašna lica, nezaposleni itd. To će reći da je status dopunjen situacijom, znanjem i drugim elementima, a ilustrativan primer jeste informatika, gde jedno lice koje nije ni direktor niti vlasnik preduzeća, može isprazniti bankarski račun jednog građanina, jedne firme, čak i jedne države. Zbog toga je nemoguće precizirati portret ekonomskog delikventa – osoba stara između toliko i toliko godina, koja živi u izobilju ili skromno i slično.

Autor daje osnovne karakteristike ekonomskog kriminaliteta: prikrivenost, dinamičnost i opasnost. U skladu s tim karakteristikama, definiše taj kriminalitet kao fenomen koji čine krivična dela propisana uglavnom krivičnim zakonom, ali i brojnim drugim zakonima koji regulišu različite oblasti ekonomskog života (bankarstvo, carine, tehnički standardi, osiguranje itd.), čija realizacija može imati teške posledice po stanovništvo i ekonomiju jedne države ili jednog regiona, kao i dela koja počini ono lice koje ima poseban status, izuzetna znanja (npr. u oblasti informatike) ili koristi izuzetna sredstva i metode (npr. visoka tehnologija), i koja su motivisana tako da naškode stanovništvu ili ekonomiji jedne države, jednog regiona ili celog sveta.

Dok se prva, „klasična” kriminalistika pojavila početkom XX veka, druga, „ekonomska” kriminalistika manifestuje se krajem XX i početkom XXI veka. Ova potonja bavi se posebnom vrstom delinkvencije nazvane ekonomskim ili privrednim kriminalitetom. Bunić podseća na to da je kriminalistika disciplina koja ne pripada jednom osnivaču ili većem broju onih čije se zasluge ne mogu poreći, kao što su Hans Gros (Hans Gross) i Edmon Lokar (Edmond Locard), već celim generacijama kriminalista koji su je gradili poput zida na koji svako dodaje po jednu ili više cigli. Dok je prva, starija kriminalistika, istorijski rezervisana za muškarce, u domenu druge, ekonomske, žene nalaze sva više svoje mesto kao profesorke, sudije, tužiteljke ili istražiteljke.

Iako se klasična kriminalistika više oslanja na određene metode, poput sudske medicine, balistike i toksikologije, a ekonomska kriminalistika više koristi neke druge – računovodstvenu analizu, veštačenje dokumenata, informatiku – ipak, te dve discipline upotrebljavaju mnogo istih sredstava, metoda i operacija (daktiloskopija, fotografija, genetska analiza, spektrometrija, psihologija, praćenje, pretresanje, saslušanje), što čini njihovo razlikovanje praktično nemogućim. Zato autor slikovito opisuje odnos između klasične i ekonomske kriminalistike, pridajući im figurativne uloge majke i kćeri. Klasična kriminalistika je roditeljka specijalne, ekonomske kriminalistike, a obe stanuju u istoj kući i služe se istim kućnim stvarima, što će reći da koriste iste metode, sredstva i operacije.

U poglavlju „Kriminalistička metodika” (Méthodlologie criminalistique), Bunić najpre daje istorijat razvoja određenih grupa krivičnih dela, imenuje ih prema članovima krivičnog i drugih zakona, potom opisuje njihove karakteristike, ističe u čemu se sastoji pravno zaštićeno dobro, modus operandi, te prikazuje kriminalističke mere i radnje za otkrivanje dela i dokazivanje krivične odgovornosti učinioca, i to odgovorom na „osam zlatnih pitanja u kriminalistici” (šta, gde, kada, kako, s čim, ko, s kim i zašto). To je najobimniji deo u knjizi i vrlo je intrigantan.

Autor izdvaja značaj petog poglavlja knjige u kojem tretira prevenciju, a kojoj daje prioritet nad represijom, ističući da se represije još ne možemo odreći, ali da je ona već odavno pokazala svoje limite u oblasti ekonomskog kriminaliteta i da je treba staviti „u službu prevencije”. Zbog toga insistira na formiranju kadrova koji učestvuju u borbi protiv ekonomskog kriminaliteta. „Neki od mojih kolega kriminalista i pravnika, kojima sam predstavio plan knjige, pitali su me gde je srce tog dela pretpostavljajući da je to četvrto poglavlje (Kriminalistička metodika) i bili su iznenađeni odgovorom da je to peto poglavlje – Prevencija u oblasti privrednog kriminaliteta”, piše u vezi s tim na Bunićevom sajtu.

U pomenutom poglavlju sadržani su podaci i primeri značajni za izučavanje uzroka ekonomskog kriminaliteta i za njegovo manifestovanje u praksi: fenomenologija, etiologija, kriminogeni faktori socijalnog i individualnog porekla, tamna brojka i njeno osvjetljavanje naučnim putem, globalizacija i ekonomska kriza, opis berzanskog kraha Vol Strita, hipotekarni krediti, unos hartije od vrednosti dugova i njihova prodaja na berzama kao „vrednosti”, nedostatak propisa kojim bi se regulisali međunarodni odnosi u oblasti trgovine i razmene dobara i usluga, naročito finansija, na svetskom planu. Budući da je preduzeće osnovni faktor ekonomskog razvoja, žrtva, a ponekad i učinilac ili saučesnik određenih krivičnih dela ekonomskog kriminaliteta, autor predlaže konkretne mere za zaštitu firme iznutra i spolja, koje su vrlo korisne firmama ne bi li izbegle angažovanje određenih lica, obezbedile kontrolu i eskivirale poslovanje s fiktivnim ili mafijaškim preduzećima.

Kao jedan od ciljeva svoje knjige, Bunić podvlači značaj formiranja, školovanja i specijalizacije kadrova koji učestvuju u borbi protiv ekonomskog kriminaliteta. Oni moraju poznavati ne samo forme pod kojima se manifestuju krivična dela, već i sredstva koja ih sprečavaju. Međutim, tu poslu nipošto nije kraj. Autor veli da treba organizovati ne samo navedene kadrove već i žrtve ekonomskog kriminaliteta – firme, asocijacije, kolektive, najposle i građane, jer se tu krije „magična snaga”, potrebna za nadvladavanje ekonomskog kriminaliteta. „Osnovni cilj knjige jeste pomoć žrtvama u odbrani od fenomena ekonomskog kriminaliteta”.

Svestan da je pionir u tom poduhvatu, Dragan Bunić na kraju zapisuje: „Bez ikakve pretenzije da pružim čitaocima gotove recepte za borbu protiv ekonomskog kriminaliteta i način na koji se može zaštititi od njega, nadam se da ova knjiga moze biti smatrana za jelo u pripremanju čije uspešno dovršavanje podrazumeva prerade i dorade, kako bi to jelo bilo dobro zgotovljeno. Biću zahvalan svima onima koji mi naznače put, sredstva i moduse ne bismo li se uspešno zaštitili od ekonomskog kriminaliteta koji nas ozbiljno ugrožava u svakodnevnom životu bilo da smo potrošači, poreski obveznici, građani, bilo da je reč o preduzećima i administraciji.”
Knjiga je dostupna u klasičnom i elektronskom vidu.

Štampana verzija može se naručiti pismom na adresu: Case postale 133, 2024 St-Aubin;  ili e-mailom na adresu [email protected]
PDF verzija se može naručiti na ovim adresama: numilog.com i jepublie.com

„Ekonomska kriminalistika” za sada postoji samo na francuskom jeziku. Na autorovom sajtu dragan-bunic.com, čitalac može naći uvod u knjigu i brojne članke u vezi sa ekonomskim kriminalitetom, novinske članke o delu i praktične primere iz same knjige.

Comments (3)