Tag Archive | "Stevan Pešić"

Tags: , , , , , ,

O Stevanu Pešiću, sa setom

Posted on 08 May 2013 by heroji

Pero Zubac

 

O Stevanu Pešiću, sa setom

 

Kad god u ruke uzmem neku od knjiga Stevana Pešića, vrate mi se u sećanju slike kako nas dvojica, a dugo se nismo videli, sedimo u bašti hotela „Moskva”, u razgovoru, ne žureći nikuda, sa dugim pauzama ćutnje koje sam ja koristio za paljenje nove cigarete.

Stevan Pesic

Tako je lepo i tiho, s povremenim mekim gestikulacijama, o svojim putovanjima govorio Stevan, kao da se na čas uzneo u visine i na oblaku kao čarobnom ćilimu odleteo na Tibet i vratio se već u sledećoj rečenici ozaren, nekim svetim svetlom prosvetljen.

Stevan Pešić, moj dragi drug iz zlatnih dana mladosti. Mislim da sam prvi pisao u „Poljima” o njegovoj Mesečevoj enciklopediji, prvoj knjizi pesama ili među prvima, svakako ozaren novim u tim stihovima koji su tako blago korespondirali sa čuvenom ali malo poznatom Uhlikovom Antologijom ciganske poezije. Već tada, u ranim pesmama, dalo se prepoznati da se radi o tragalačkoj i lutalačkoj duši kojoj je malen prostor u kojem jeste i kojoj je ceo svet dom. Stevana je vukao Daleki Istok čudnom snagom proviđenja i vraćao se umoran ali prosvetljen, zamišljen ali radostan, jer su potekle njegove čudesne putopisne i romaneksne stranice na radost čitalaštva koje ga je tek otkrivalo kao čudesnog maga reči i znalca tajnih i tajanstvenih svetova.

U najpoznatijem delu Pešićevog opusa, knjigama o Dalekom Istoku, reminiscentnim filozofskim štivima romaneksne forme, oni koji su bolje poznavali Stevana znaju da se filozofija Istoka u neku ruku poistovetila s njegovim životnim principima, s manjkom osećaja za skupljanje materijalnih dobara, sa svetačkom skromnošću, monaškom disciplinom na koju je mirisala njegova mala soba na vrhu zgrade u Kolarčevoj 3 u Beogradu. Ta njegova putovanja po Indiji, Cejlonu, Nepalu, najčešće, ispunjavala su njegovu želju da spozna religiju, običaje, mitove, kulturu dalekih zemalja.

Katmandu

A odmarajući se od te pitke ali ozbiljne literature, stvarao je za decu, pisao drame, rado igrane na našim scenama. Znameniti naš reditelj Miroslav Belović rekao je: „On je naš najbolji, najkrilatiji i najplodonosniji pisac dramskih tekstova za decu – njegovo carstvo fantastike nema granica i on je u njemu suvereni kralj.” Kada sam napisao svoj prvi dramski tekst za decu, na molbu reditelja Ilije Slijepčevića, dao sam ga Stevanu s molbom da pročita a on mi je u pismu poslao ceo esej tkan od primedaba i sugestija, hteo je da i moja drama bude dobra kao njegove.

Razgovarali smo u dva poslednja susreta, a već se, ovlašno, žalio na izdaju srca, o Čedomilu Veljačiću koji se sklonio na Cejlon i pesmama Gordane Brajović o Indiji. A Gordana mi je jednom pričala kako se Stevan na putu razboleo i ostao da se oporavi kod nje i Radeta u Delhiju. Ti dani njegovog boravka u njihovom privremenom indijskom domu mnogo su joj značili i rado je o tome govorila. Volela je Stevana i njegovu literaturu.

Bili smo se dogovorili i da za Televiziju Novi Sad napravi nekoliko putopisnih emisija. U prvom ciklusu to je uradio dr Kosta Savić, a Stevan Pešić nije stigao.

Izdalo ga je preširoko, plemenito i nadasve duševno srce.

Sećam ga se uvek s pijetetom i setom.

Comments (17)