Srpski Sion u istoriji

Posted on 16 April 2015 by heroji

Aleksandar Radović

Srpski Sion u istoriji

            Nera Legac Rikić. Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije. Kairos: Sremski Karlovci, 2011.

 

Sa dokumentima o osnovanju ovih ustanova kulture upoznao se i filmski reditelj Zdravko Šotra mnogo pre nego što je „disciplinovao“ nestašnog Filozofa „i drugove“ u filmu Lajanje na zvezde. Filmskim i jezikom „pisma staroslovenskog“ ispisuje se vekovima duga istorija mesta sa fruškogorskim vinogorjem, tu, odmah do česme „Četiri lava“.

Idući tragom istoriografskih i arhivskih izvora, magistar bibliotečko-informacionih nauka Nera Legac- Rikić dolazi do informacija o zalaganjima mitropolita Stefana Stratimirovića i finansijskoj potpori trgovca Dimitrija Anastasijevića Sabova da 1791. godine bude osnovana „nastarija Školska biblioteka u našoj zemlji.“[1] U sedam poglavlja priređene magistarske teze autorka, Programima i Izveštajima Srpske Gimnazije Karlovačke, potencira želju srpskog građanskog staleža u Austrougarskoj monarhiji da stekne obrazovanje i formiranjem kulturno-prosvetnog miljea parira ostalim narodima mnogoljudne carevine. U knjizi Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije praćen je razvoj bibliotekarstva na području beogradsko-karlovačke mitropolije od poslednje decenije XVIII veka do 1921. godine kada je Karlovačka gimnazija podržavljena.

Nakon 1852. godine, od kada se vodi evidencija o stručnom osoblju Spomen-biblioteke Karlovačke gimnazije, zvanje bibliotekara obavljalo je četrnaestoro profesora najstarije srpske gimnazije (Prva gimnazija u Kragujevca osnovana je novembra 1833. godine). Učenička biblioteka, Učiteljska knjižnica i Priručna Učiteljska biblioteka u „srpskom Sionu“ službovali su, između ostalih, Stevan Pavišević (1853), Teofilo Dimić, Jovan Pantelić i Luka Zima. Krajem XIX veka, vođenje gimnazijske biblioteke preuzeli su Đorđe Magarašević, Pavle Marković Adamov i Dušan Spernjak (1900-1901).

Od Sabovljeve Povelje u deset tačaka kojim su utemeljene Religio, Latina, Graeca, Serbica, Germanica (uz Historia-Geographia-Statica, Naturalia, Physica-Chemia…) biblioteka Karlovačke gimnazije zbirke je popunjavala neredovno i bez određene nabavne politike. Kako primećuje Nera Legac-Rikić, „prvi period života“ biblioteke Srpske pravoslavne velike gimnazije karlovačke (1791-1852) nedovoljno je poznat. Veruje se da je veći deo knjiga i drugih publikacija bio na nemačkom i latinskom jeziku, a nabavljene su knjige iz klasične filogije, istorije i prirodnih nauka.


[1] Legac-Rikić, Nera,  Uvod U: Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije, Sremski Karlovci, Kairos, 2011, str. 7.

 

Prvi bibliotekar koji je potpisao Izveštaj… bio je Stevan Pavišević, a 1852. Godine „(Biblioteka) je imala fond od 2.551. knjige.“[2] Od toga trenutka beleži se i piše istorija Karlovačke gimnazije koju su, osim Filozofa iz Šotrinog filma, pohađali Dejan Medaković i Borislav Mihailović Mihiz.

Magistarski rad Nere Legac Rikić odbranjen na Katedri za bibliotekarstvo Filološkog fakulteta u Beogradu, pruža obilje podataka o političkim i ekonomskim uslovima u kojima su na prostorima beogradsko-karlovačke mitropolije osnovane studiorum humanorum. Pre karlovačke, postojala je knjižnica u Mitropolijskom dvoru u Beogradu sa osamdeset knjiga na grčkom jeziku, navodi autorka „bibliotekarskog pomenika“ nazvanog Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije.

Od prvog apela patrijarha Arsenija III Čarnojevića bečkom dvoru za osnivanje srpske gimnazije i štamparije (iz godina 1698 i 1706), dolaska braće Suvorov u Sremske Karlovce i osnivanja ruskoslovenske škole (1726-1731) do konačnog osnivanja Gimnazije u ovom mestu na obodima „Svete gore fruškogorske“ (kako jedinu planinu u Panoniji naziva autor Karlovačkih priča), za vreme cara Leopolda II, prošao je skoro čitav vek. Nastavni program sastavljen je prema ugarskom školskom zakonu Ratio educationis (1772), koje je na zahtev mitropolita Stratimirovića dopunjen Volnijevim nastavnim programom.

Nera, korice

Srpska pravoslavna velika gimnazija karlovačka, koja ovo „kršteno ime“ nosi od 1918. godine, sa radom je počela 1. movembra u prostorijama Pokrovobogorodične (Latinske) škole. Preko puta Patrijaršijskog dvora i rezidencije karlovačkih mitropolita, odvijala se nastava iz istorije, fizike, logike, matematike, nemačkog i latinskog jezika… Od 1825. Do 1851. godine, piše Nera Legac Rikić, intenzivnije se izučavaju prirodne nauke, a i danas se u biblioteci „srpskog Hajdelberga“ čuva herbarijum direktora Andrije Volnija. Na predlog profesora Jovana Živanovića i Stevana Lazića (autora knjige Prvih sto godina Srpske velike gimnazije karlovačke, Sremski Karlovci, 1891. godine) uveden je Vukov pravopis po kojem je najslavniji karlovački đak, Branko Radičević, završio šest razreda (1841). Gimnazija je, od 1856. do 1866. godine imala Tipografiju mitropolijsko-gimnazijsku (objavljena Djela Jovana Subotića, 1858), dok proslavu Savindana uvodi patrijarh Josif Rajačić 1860. godine.

Prema projektu peštanskog arhitekte Julija Partoša, sredstvima braće Anđelić, Germana i Stefana, otvorena je 19. Oktobra 1891. Godine nova zgrada gimnazije izrađena u srpsko-vizantijskom stilu, a glavni ulaz bio je bogato ukrašen, konstatuje Nera Legac Rikić. Biblioteka najpoznatije srpske srednje škole severno od ušća Save u Dunav, u prvih pola veka postojanja imala je 319 knjiga i bila smeštena u kancelariji direktora. Ivanka Veselinov, radnica Biblioteke Matice srpske i rukovodilac projekta preuređenja biblioteke Karlovačke gimnazije u muzejski tip biblioteke koji je predvodila BMS,  o ovom poslu vodila je iscrpnu dokumentaciju a posao oubličavanja biblioteke Karlovačke gimnazije u knjižnicu za ponos i diku srpskog naroda završila je Mara Todorović (1991).

Profesorska biblioteka, koja danas uz Đačku biblioteku, čini „Spomen-biblioteku Karlovačke gimnazije“, čuva knjige iz prvih decenija XIX veka. Na primercima je natpis Ex libris Bibliotecae Gimnazii kojim su profesori Kiril Aranicki, Jovan Živković, Gavrilo Hranislav, Stefan Stanković i Toma Vojnović zajedno sa direktorima Andrejom Volnijem i Georgom Karlom Rumijem zaveštali gimnaziji u Sremskim Karlovcimaudžbenike, knjige na nemačkom i latinskom jeziku i ostalu priručnu literaturu.

Od duplikata karlovačke Profesorske biblioteke, formirana je 1871. Godine, Učenička (Đačka) biblioteka. Nova učenička knjižnica (kako je nazivana počev od Izveštaja za šk. god. 1908/1909) popunjava zbirke gimnazije poklonima Matice srpske, Društva srpske slovesnosti, Srpskog lekarskog društva i srpskih knjižara iz Novog Sada, Praga, Beča, Pešte i prestonog Beograda. Statistički podaci koje „upisuje“ bibliotekar Đorđe Magarašević, a novim čitališnim generacijama prenosi Nera Legac-Rikić, svedoče da biblioteka Karlovačke gimnazije 1908. godine poseduje 9.522. sveske, 4.344 broja i 2.776 školskih izveštaja.

Knjiga Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije Nere Legac-Rikić objavljena je povodom 220 godina od trenutka kada Gimnazium Carlovitiense inauguratum est 14. avgusta  1791. godine. Prvi spisak knjiga u knjižnici Srpske velike gimnazije karlovačke štampan je u gimnazijskom Programu za školske godine 1892/1893. Autorka knjige navodi da se Spiskov prinov štampaju sa po dva štampana tabaka, po strukama,  sa namerom da svaka struka bude u zasebnoj svesci. Zabeleženo je da je „statičan fond“ Spomen-biblioteke Karlovačke biblioteke formiran od preko 18.000 monografskih publikacija i od više od 8 hiljada jedinica kontinuiranih izvora u bibliotekama.

Stručnjaci jedne od dve srpske nacionalne biblioteke, Biblioteke Matice srpske, su tokom uređenja gimnazijske biblioteke u Sremskim Karlovcima, formirali četiri kataloga za biblioteku Srpske velike pravoslavne gimnazije karlovačke. Stvoreni su alfabetski, katalog po predmetima i ličnim bibliotekama, katalog prema vlasnicima-darodavcima knjiga i „alfabetski katalog za potrebe Biblioteke Matice srpske“. Biblioteka Matice srpske je Spomen-biblioteku Karlovačke gimnazije uredila prema saremenim principima kataloško-bibliografske obrade monografskih i serijskih publikacija i jedinica neknjižne bibliotečke građe. Svaka publikacija u signaturnom nizu poseduje format i tekući broj, a malim okruglim pečatom na petnaestoj stranici primerka označeno je vlasništvo zbirke: Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije. Konzervatorsko-restauratorski tim Biblioteke Matice srpske izvršio je neophodne zaštitne mere i time sačuvao dragocene naslove za buduća vremena.

U objavljenom magistarskom radu Nera Legac-Rikić posebnu pažnju posvećuje „Legatu Teodora Radičevića, oca Brankova“. Ljubomir Lotić, koji je o porodici Radićević pisao početkom XX veka, svedočio je da se testament oca autora Đačkog rastanka  nalazi u Sudskom arhivu u Temišvaru. Međutim, autorka knjige Spomen-biblioteke Karlovačke gimnazije, na osnovu usmenog svedočenja arhivarke Mihaele Stanciu iz temišvarskog Univerzitetskog arhiva, zapisuje da kolekciju knjiga Todora Božidara Radičevića nije bilo moguće pronaći u tom rumunskom gradu. Spisak knjiga koje je taj bibliofil, carinski kontrolor u penziji, sastavio septembra 1863. godine (u Sremske Karlovce dopremljen tokom aprila 1865. godine) sadrži dela Šilerova „u malom džepnom formatu“ svedoči Nera Legac-Rikić. Ostali naslovi su Miltonov Izgubljeni raj, Homerova dela „prevedena od Jovana H. Fosa“, ukupno 44 naslova u 87 knjiga. Od 78 knjiga na srpskom jeziku sa Spiska koji je sastavio Teodor Radičević, danas su u Spomen-biblioteci Karlovačke gimnazije nalaze dva naslova.

Recenzent knjige Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije Nere Legac-Rikić je Dragana Golić, a izdavač je „Kairos“ iz Sremskih Karlovaca.


[2] Legac-Rikić, Nera, Spomen-biblioteka Karlovačke gimnazije, Sremski Karlovci, Kairos, str. 32.

Related posts:

Bibliotekarski identiteti
Odškrinuta vrata
Kauboj američkog teatra

3 Comments For This Post

  1. Opsenar Says:

    Najstarija gimnazija u našoj zemlji, uz I kragujevačku giznaziju, zaslužuje ovakav osvrt i na njenu biblioteku

  2. Bibliotekar Says:

    Apsolutno se slažem s prethodnikom. Karlovačka gimnazija sama po sebi zaslužuje veliko poštovanje kao institucija od prvorazrednog značaja u zemlji Srbiji. Danas je upravo 298 godišnjica najstarije obrazovne institucije u Srbiji – OŠ “Kralj Petar Prvi” u Beogradu, a po godinama odmah iza toga dolazi Karlovačka gimnazija, koja je, kako reče prethodnik, najstarija gimnazija srpska, sa veoma vrednom spomen-bibliotekom… Da u današnjoj Srbiji, posle svih istorijskih lomova, nešto ima toliko godina – to izaziva samo duboko poštovanje i divljenje… Srpski Sion zaista!

  3. Opsenar Says:

    Divno je, Bibliotekaru, što si nas podsetio na OŠ “Kralj Petar Prvi” u Beogradu koja je odgajila velikane književne, umetničke, filozofske, ne bi bilo loše da uredništvo ovog sjajnog sajta razmisli o novoj rubrici, nešto o srpskoj prosveti…

Ostavi komentar