ŠTO JE EUROPA DALA SVIJETU?
Ozana Iveković
(Viktor Žmegač, Europa x 10, Profil, Zagreb, 2014)
Knjiga Europa x 10 Viktora Žmegača (Zagreb: Profil, 2014.) svojevrsni je nastavak knjige Europski duh (Zagreb: Profil, 2012.), no od svoje se prethodnice razlikuje po tome što nastoji dati sustavan pregled ideja i vrednota koje, po autorovu mišljenju, predstavljaju sukus europske kulture odnosno tekovina koje je ona dala cijelom svijetu. Autor raspravlja o deset tema koje, u tom smislu, smatra ključnima: prosvjetiteljstvo, individualizam, originalnost u umjetnosti, simbolični likovi europske književnosti, europska glazba, sveučilište, moderni mediji, europska ideja igre te utopijska mašta odnosno misao.
U eseju Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo? Kant piše da je ono čovjekovo oslobođenje od stanja tutorstva, koje je sam sebi nametnuo. Tutorstvo je za Kanta, tumači Žmegač, stanje u kojem se čovjek odriče uporabe vlastitog razuma te prepušta odluke nekom drugom, odnosno nekom autoritetu bila to vlast, vjera, tradicija ili što drugo. Prosvjetiteljstvo zapravo poziva na kritičko promišljanje duhovne baštine te propitivanje svih dotadašnjih institucija i autoriteta. Ono je tipično europska tvorevina koja je promijenila čitav svijet pa se može reći da samo one zemlje koje su imale prosvjetiteljstvo danas gaje vrijednost individualne slobode.
Sloboda je pak donijela sa sobom i tekovinu individualizma čijim se rođenjem u umjetnosti, odnosno književnosti mogu smatrati Rousseauove Ispovijesti koje govore o sasvim određenom čovjeku, o njegovim pozitivnim, ali i negativnim postupcima. Za razliku od modernog doba, srednjovjekovlje ne poznaje individualizam. Primjerice likovna umjetnost toga vremena nikada ne naziva ljude imenom i prezimenom. Ljudski su likovi, čak i biblijski, tipovi, funkcije i alegorije.
Jednako tako, originalnost, također bitna europska tekovina, u srednjem je vijeku bila nezamisliva. Garancija dobre umjetnosti kao i znanosti bila je oslanjanje na tradiciju i antičke autoritete. Bitan se preokret dogodio u 17. i 18. stoljeću kada se umjetnost oslobađa normativnih poetika pa bitnom postaje stvaralačka ličnost sa svojim umjetničkim svijetom, pogledima i osjećajima. Takvo je poimanje stvaralaštva svakako utjecalo na daljnji tijek europske pa onda, dakako, i svjetske umjetnosti.
Nakon što je definirao i opisao europske tekovine prosvjetiteljstva, individualizma i originalnosti, Žmegač napominje da postoje likovi unutar europske književnosti koji su prevazišli svoju literarnu ulogu i postali općeljudski simboli. Takvih likova ima više, ali u svojoj se analizi autor navodi Antigonu, Hamleta, Don Quijota, Don Juana i Fausta.
Nakon književnosti, Žmegač se posvećuje europskoj glazbi te kaže da su opusi velikih europskih majstora na repertoarima svih svjetskih koncertnih dvorana i opernih kuća. Ta glazba ima univerzalno značenje i privlačnost te doista ne poznaje granice. Autor smatra da su temeljni razlozi tomu ritam, melodija i harmonija. U nastavku opširno analizira sve tri kategorije i njihov značaj u povijesti i sadašnjosti europske glazbe.
Značajna tema za europsku kulturu svakako je sveučilište. Europa je, kaže Žmegač, stvorila zamisao i praksu univerziteta. Ono što je posebno zanimljivo u autorovoj raspravi jest usporedba suvremenog „bolonjskog“ i starijeg Humboldtovog modela sveučilišta. Bolonjski model u stvari funkcionira, ustvrđuje Žmegač, na razini strogo normiranih i znanstveno minimiziranih tečajeva. Premda je nedvojbeno, slaže se i autor, da fakulteti moraju odgovarati potrebama društva i privrede, sasvim je očito da je „Bolonja“ kraj europske sveučilišne tradicije te da ne podržava široko obrazovanje i intelektualnu znatiželju studenata.
U narednim poglavljima Žmegač se bavi europskim podrijetlom masovnih medija te tehnoloških otkrića, sportskim igrama za koje konstatira da profesionalizacijom gube izvorne vrijednosti koje stoje iza sporta. Prenosim riječi samog autora: Nije loše razmatranja završiti paradoksnim zaključcima; u ovom slučaju spoznajom da je medijski neopaženo utočište autentičnoga športa samo još ondje gdje se u tišini gibaju tijela – samosvrhovito i zadovoljno, bez kamera i mikrofona, urlika, dimnih zavjesa, bengalske vatre i navijača oboružanih palicama.
Žmegač završava svoju studiju raspravom o mjestu koje ne postoji kako bi se, strogo uzevši, moglo nazvati utopiju. Utopija kao europska tekovina tako može biti idealna slika uređenja nekog društva ili života, no isto tako može biti i negativna te govoriti o tome kakve strahote čovječanstvo mogu čekati u budućnosti.
Studija Europa x 10 gledana u cjelini, djelo višestruko nagrađivanog akademika i znamenitog germanista, kroatista i muzikologa svjetskog ugleda, bavi se bitnim pitanjima europske pa tako i svjetske kulture, umjetnosti, znanosti i tehnologije. Dokaz je goleme autorove erudicije i kompetentnosti u pitanjima kojima se bavi. Premda tematizira vrlo učene i ozbiljne pojmove, njegovu knjigu se lako i s užitkom čita zbog dotjeranog, ali i jednostavnog stila koji može razumjeti i širi krug čitatelja. U eri kada je govor o Europi i njezinim vrednotama postao paušalan, površan pa čak i ideologiziran u negativnom smislu, ovakva je knjiga svakako bitan i nezamjenjiv doprinos dubljem upoznavanju i razumijevanju našega kontinenta bez čije je kulture i tekovina nemoguće shvatiti i spoznati osobine suvremenoga svijeta.
January 13th, 2015 at 12:11
Odličan prikaz. Sjajno je znati šta se zbiva u susednoj nam zemlji u kojoj se priča istim ili sličnim jezikom… Naročito kada je u pitanju takav znalac kakav je Žmegač.
January 13th, 2015 at 19:29
Izuzetna prilika da se i naša kulturna javnost uputi i najnovije radove Viktora Žmegača kojeg “znam” još iz davnog, studentskog doba…