Milenko Pekić
NOVO BRDO
-
Istorija
Nedaleko od Prištine, na vrhu Male planine na nadmorskoj visini preko 1100 m, nalazi se NOVO BRDO, jedan od najznačajnijih i najbogatijih srednjovjekovnih gradova Kosova i Metohije, koji se u istorijskim izvorima prvi put spominje 1319. godine (naredni je podatak iz 1326.).[1] NB je danas nepregledna ali veličanstvena ruševina koja, zahvaljujući strateškom položaju i zadivljujućim preostalim kulama[2] i zidinama i dalje dominira visom iznad Krive Reke, lijevom pritokom Binačke Morave.[3]
Ubrzo je Novo Brdo, i pored nepovoljnih uvjeta planinskog podneblja, postalo grad rudara, zanatlija, trgovaca i ljudi najrazličitijih zanimanja.[4] Sve ove funkcije učinile su da je izrastao u raskrsnicu važnih karavanskih puteva (vodili su za Prištinu, Vranje, Leskovac, Niš, i Gnjilane) i jedan od najvećih rudarskih centara tadašnje Europe.[5] Grad je, nadalje, imao i poseban statut: Zakon Novog Brda, Zakon o rudnicima,[6] organe vlasti, druge institucije i kovnicu novca (ceka).[7] Zato su ga valjda toliko i slavili, veličali i zvali srebrnim i zlatnim gradom.[8] NB se stalno razvijalo; najveći procvat je doživio u XIV i prvoj plovini XV st. Upadom turskih vojnih jedinica njegov zlatni period, u sklopu srpske srednjovjekovne države, bio je okončan.
[1] M. Pucić, Spomenici srpski, II, Beograd 1862, 5; M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni, II, Beograd 1962, 37, 96.
[2] Zidine su u narodu poznate pod nazivom Kaljaja (A. Urošević, Novobrdska Kriva Reka, Beograd 1950, 16, 29, 78; V. Jovanović = V. Jovanović, Prilog arheološkoj topografiji Novog Brda = Une contribution à latopographie archéologique de Novo Brdo, Starinar, s. n., 12, Beograd 1961, [169]-174.).
[3] V. S. Jovanović, Novo Brdo srednjovjekovni grad = Novo Brdo Mediaeval Fortress, u: Novo Brdo = Novo Brdo, Beograd = Belgrade, 2004, 12.
[4] D. Kovačević, Prilog proučavanju zanatstva u Novom Brdu i okolini, Zbornik Filozofskog fakulteta VIII-2, Beograd 1964, 525-532; [T. Sekulić i B. Inić], Rudnici Kišnica i Novo Brdo, Priština: monografija: [1949-1969], Priština 1969, [36] str.; Zoran Simonović, Novo Brdo – srpski srednjovekovni ekonomski centar na Kosovu, Ekonomika: časopis za ekonomsku teoriju i praksu 3-4, Beograd, 39/1993, 48-55; S. M. Ćirković; priredio V. Đokić, Rabotnici, vojnici, duhovnici: društva srednjovekovnog Balkana, Beograd 1997, 104- 112; Desanka Kovačević-Kojić, Odnos grada i sela u XV vijeku: primjeri Novog Brda i Srebrenice 420, Glas SANU, Beograd 2012, [139]-146; A. Veselinović, Povelja despota Stefana Lazarevića Hilandaru o darivanju 100 litara srebra godišnje od rudnika Novo Brdo: druga polovina 1406. godine (pre 15. oktobra), Stari srpski arhiv = Anciennes Archives serbes 12, Beograd 2013, 121-132.
[5] J. Cvijić, Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, III, Beograd 1911, 1127; G. Škrivanić, Putevi u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1974, 95-109; A. Urošević, Novobrdska Kriva Reka, Beograd 1950, 19, 63, 66.
[6] B. Đurđev, Turski prevod rudarskog zakona za Novo Brdo despota Stefana Lazarevića, Prilozi za orijentalnu filologiju 25 (1975), Sarajevo 1977, 113-131; B. Đurđev, Otkud turske aspre u odredbama zakona Novog Brda, Posebna izdanja / Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 34. Odeljenje društvenih nauka 6, Sarajevo 1977, 87-94; B. Đurđev, Kada i kako su nastali despota Stefana zakoni za Novo Brdo, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine 20 (1972-1973), Sarajevo, 1984, 41-64; J. Danilović, Zakon grada Novog Brda, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 1-2, Beograd 1990, 16-43; B. Jovanović-Stipčević, Ko je pisar prepisa “Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića”?, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku = Archivum philologicum et linguisticum 33, Beograd 1990, [197]-202.
[7] N. Radojčić, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, Beograd 1962, 27- 30, 37, 52, 88; Mirjana Ćorović-Ljubinković, Arheološki i istorijski značaj nalaza srpskog srednjovekovnog novca na Novom Brdu, Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu 5, Beograd, 1967, [261]-270; S. Ćirković, Dubrovačka kovnica i proizvodnja srebra u Srbiji i Bosni, Istorijski glasnik, 1-2, Beograd 1976, 91-98; V. Ivanišević, Novčarstvo srednjovekovne Srbije, Beograd 2001, 61; S. Ćirković, Novobrdski zakonik Stefana Lazarevića iz 1412. godine = Despot Stefan Lazarević’s Novo Brdo Legal Codes (1412), u: Novo Brdo = Novo Brdo, Vojislav Jovanović… et al., Beograd =Belgrade 2004, 162- 181; V. Ivanišević - V. Radić, Kovnica srpskog srednjovekovnog novca u Novom Brdu = Serbian Mediaeval Mint at Novo Brdo, u: Novo Brdo = Novo Brdo, Vojislav Jovanović… et al., Beograd = Belgrade 2004, 222-247; D. Vasiljević, Opsada Carigrada 1453. i rudari iz Novog Brda: vojna istorija srednjovekovne Srbije, Beograd 2014.
Ovako znamenito urbano središte relativno je kasno zaintrigiralo i istraživače najrazličitijih struka. Ukoliko ne računamo europske putopisce, o NB prvi je pisao Stojan Novaković. Prošlo je podosta vremena dok se nisu oglasili i ostali učenjaci – Đurđe Bošković i Ivan Zdravković prvi su pošli stopama uvaženog sanarodnika.[9] Nakon otpočimanja prvih arheoloških kampanja uslijedilo je mnoštvo napisa o fenomenu NB. Oni su različiti po kvalitetu i po obimu. Naravno, prvo su se pojavili omanji radovi, o kojima će biti više riječi u nastavku, ali i djela interdisciplinarnog karaktera. U njima su obrađivani problemi vezani za: sepulkralne spomenike, legende, kraniometrijska istraživanja, istorija književnosti, ilustracije manuskripata, hajdučiju, gospoštinu, keramiku, arhitekturu, lomontit.[10] Posebnu kategoriju čine najrazličitiji tekstovi – od enciklopedijskog do monografskog. Ima ih u rasponu od
[8] Jovanović, Novo Brdo – grad zaista srebrni i zlatni, Obeležja 2, Beograd 1/1971, 75-111.
[9] S. Novaković, Novo Brdo i vranjsko Pomoravlje: u istoriji srpskoj XIV i XV veka, Godišnjica Nikole Čupića 3, Beograd 1880, 263-355; Đ. Bošković, Novo Brdo, Godišnjak Muzeja Južne Srbije I., Skoplje 1939, [161]-168; I. Zdravković, Grad Novo Brdo, Umetnički pregled 10, Beograd, 2/1939, 300-303.
[10] M. Simić. Groblja i nadgrobni spomenici u okolini Novog Brda, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 17, Beograd 1954, [160]-166; I. Zdravković – M. Simić, Manje crkvene građevine i zgrade turskog doba na Novom Brdu i okolini, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije 1, Priština 1956, 251-264; I. Zdravković – M. Simić, Novobrdske legende, Glasnik Etnogtafskog instituta SAN 4-6 (1955-1957), Beograd 1957, 359-363; I. Zdravković, Kratki terenski podaci o našim gradovima: X Prizrenac kod Novog Brda, XI Prilepac kod Novog Brda, Vesnik Vojnog muzeja JNA 4, Beograd 1957, 329-334; Isti, Kratki terenski podaci o našim gradovima: XII grad Novo Brdo, XIII Smederevska tvrđava, XIV grad Zvečan, Vesnik Vojnog muzeja JNA 5, Beograd 1958, 221-241; Isti, Dve stare kuće na Novom Brdu, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije 4-5 (1959-1960), Priština 1960, 333-342; M. Ćorović-Ljubinković, Srpska gleđosana keramika (srednjovekovn nalazi sa Novog Brda) 3, Zbornik radova Narodnog muzeja, Beograd 1962, 165-182; Ž. Gavrilović, Kraniometrijska ispitivanja srednjevekovnog čoveka sa Novog Brda u Srbiji, Glasnik antropološkog društva Jugoslavije, Beograd, 1/1964, 145-147; I. M. Zdravković, Srednjovekovni gradovi i dvorci na Kosovu = Forteresses et chateaux medievaux de Kosovo, Beograd 1975; V. S. Jovanović, Arheološka istraživanja srednjovekovnih spomenika i nalazišta na Kosovu, Zbornik okruglog stola o naučnom istraživanju Kosova / Naučni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti 42, Beograd 1988, [17]-66; D. Bojović, Dva stara srpska pisca iz Novog Brda: jedna moguća komparacija o percipiranju stvarnosti 4, Baština, Priština /!Leposavić/ 3/1993, 64-70; V. Pavlović, Ukras rukopisa nastalih na Kosovu i Metohiji (1450-1600. godine), Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti = Recherches sur l’art 29/30 (1993-1994), Novi Sad 1994, 1-50; D. Bojović, Dva stara srpska pisca iz Novog Brda, Pravoslavno delo: sabornik za pravoslavnu slovesnost 10, Banjska 2006, 40-46; E. Zečević, Nakit Novog Brda: iz Arheološke zbirke poznog srednjeg veka, Beograd 2006; A. Kostić-Tmušić, Novobrdski književnici XV veka, Philologia Mediana: godišnjak za srpsku i komparativnu književnost 2, Niš, 2/2010, 51-60; Lj. Barić, Lomontit iz farbanog potoka u olovnocinkovom rudniku Novo Brdo (Kosovo, Srbija), Glasnik Prirodnjačkog muzeja, serija A 27, Beograd 1972, 5-9; D. Bojanić, O novobrdskoj gospoštini, Istorijski časopis = Revue historique 29-30 (1982-1983), Beograd 1983, 117-127.
slabije uspjelih kompilacija pa do vrlo solidnih studija.[11] Dvije treba posebno izdvojiti. Ističu se svojom grafičkom opremom, ali i valjanošću objavljenih tekstova, jedna i na albanskom jeziku.[12]
Posebnu dimenziju novobrdskoj istoriji daje arhivska građa koja se čuva u Prištini, u Arheološkom institutu Kosova. Zahvaljujući ljubaznim kolegama (hvala im i ovom prilikom na skeniranom materijalu) upoznati smo sa tim blagom. Naravno, slična dokumentacija se čuva i u drugim gradovima do koje u ovom momentu nije jednostavno doći. Koliko su prištinske arhivalije odlične za daljnje izučavanje novobrdske istorije vjerovati je da će baš s osloncem na njih, u dogledno vrijeme, biti napisana monografija koja nedostaje. Jedno moramo istaknuti sa samog početka. Sve arheološke kampanje koje su poduzimane morala su imati prištinsko odobrenje, uz uvjet da se sav arheološka dokumenatcija mora dostaviti i ustanovi za zaštitu spomenika Kosova. No, ni ona nije kompletna, da ne govorim o artefaktima otkopanim na prosoru Novoga Brda. Ta prvorazredna bogatstva danas se čuvaju u beogradskom Narodnom muzeju.
NB je od samog postanka bio istinski kosmopolitski grad u kome su ravnopravno živjeli, radili i učestvovali u njegovom razvoju, izgradnji i obrani: Sasi, Kotorani, Splićani, Grci, Mlečani i najviše Dubrovčani.[13] Trgovci iz grada podno Srđa u većini slučajeva su bili
[11] Đ. Bošković, Novo Brdo, Godišnjak Muzeja Južne Srbije I., Skoplje 1939, [161]-168; I. Zdravković, Grad Novo Brdo, Umetnički pregled 10, Beograd, 2/1939, 300-303; I. M. Zdravković, Novobrdska tvrđava, Istoriski glasnik 3-4, Beograd 1953, 83-89; M. Dinić, Novo Brdo: kratak istoriski pregled, Starinar, n. s., 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 247-250; M. Ćorović-Ljubinković, Značaj Novog Brda u Srbiji Lazarevića i Brankovića, u: Moravska škola i njeno doba: naučni skup u Resavi, Beograd 1972, [123]-141; Đ. Bošković, Arheološka istraživanja Novog Brda, Beograd: Kolarčev narodni univerzitet, 1974, 99-117; M. Popović, Novo Brdo – saznanja i mogućnosti, Glasnik 5, Beograd 1989, 51-54; Vojislav S. Jovanović, Prilepac kod Novog Brda = Prilepac near Novo Brdo: Prilog proučavanju srednjevekovnih gradova = Contribution to the study of medieval fortresses, Starinar (1989-1990), Beograd 1990, 295-302; M. Ivić, Zaludno traganje po Novom Brdu, Jedinstvo, Priština, 51/1995, 29 (01.02.), 9; D. R[adičević] – P. M. J[ovanović], Novo Brdo, u: Enciklopedija srpskog naroda, 2008, 760; Commune du Kosovo: Pristina, Kosovska Mitrovica, Lipljan, Communes du Kosovo, Kaçanik, Kosovo Polje, Gllogovc, Štrpce, Vitina, Obilić, Podujevë, Novo Brdo, Leposavić, Vushtrri, Uroševac, Deçani, Zvečan, Zubin Potok, Malishevë, Štimlje, Dragash, Prizren, Peć, Gjilan, [S. l.]: Books LLC, 2010, VI, 77 str.; Ville du Kosovo: Localités du Kosovo, Pristina, Kosovska Mitrovica, Lipljan, Kaçanik, Kosovo Polje, Gllogovc, Štrpce, Vitina, Obilić, Podujevë, Novo Brdo, Leposavić, Vushtrri, Uroševac, Deçani, Zvečan, Zubin Potok, Malishevë, Štimlje, Dragash, Suva Reka, Gjakovë, [S. l.]: Books LLC, 2010, 88 str.; B. B. Stanković, Iz istorije Novog Brda, Literarni otisak: kosovski časopis za literaturu i zbivanja 9, Banjska, 9/2010, 95-98; D. Ječmenica, Hrisovulja cara Stefana Dušana Dubrovčanima sa dva prateća akta: Novo Brdo, 1349, septembar 20, Stari srpski arhiv = Anciennes Archives serbes 11, Beograd 2012, 33-58; D. Vasiljević, Opsada Carigrada 1453. i rudari iz Novog Brda: vojna istorija srednjovekovne Srbije, Beograd 2014.
[12] Novo Brdo = Novo Brdo, Beograd = Belgrade, 2004; Novoberda: Survey 2008, Prishtina, 13/2008.
[13] M. Orbini, Kraljevstvo Slovena, preveo Z. Šundrica, Beograd 1968, 23-24; K. Jireček, Istorija Srba II, Beograd 1952, 373-374, 375; M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, Beograd 1955, 76, 88-89; M. Jović, Dubrovčani pučani u Novom Brdu sredinom XV veka, Vjetari i arkivit të Kosovës = Godišnjak arhiva Kosova 10-11 (1974-1975), Priština 1979, 203-269; S. Ćirković, Dubrovčani kao poduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae: časopis za ekonomsku povijest Jugoslavije = časopis za ekonomsku istoriju Jugoslavije = spisanie za ekonomska istorija na Jugoslavija: časopis za ekonomsko zgodovino Jugoslavije 6, Zagreb, 1979, 1-20; B. Hrabak, “Dubrovačko” srebro u Italiji i Kataloniji u XIV, XV i XVI veku, Istorijski glasnik 1-2 , Beograd 1980, 57-78; B. Hrabak, Dubrovčani u rudarstvu i uvozno-izvesnoj trgovini Kosava: 1455-1700, Vranjski glasnik, Vranje 17/1984, 1-134; R. Ćuk, Porodica Sojmirović iz Novog Brda u Dubrovniku, Istorijski glasnik 1-2 , Beograd 1993, 13-24; Ista, Srbija i Venecija u srednjem veku, u: međunarodni naučni skup, 13.-15. decembar 1995, Beograd – Novi Sad 1996, 127-134; R. Pekić, Poslovanje i zavještanje Bratoslava Predojevića: trgovca u Prištini i Novom Brdu, Zbornik radova Filozofskog fakulteta = Recueil de travaux de la Faculté de philosophie 2, Priština, 43/2013, 149-163.
zakupci novobrdske carine i vlasnici topionica i rudarskih kopova, koji su bili najveće i najsretnije otkriće Sasa. Iz arhivskih dokumenata znamo za više carinika iz grada sv. Vlaha: Luka Lukarević, Paskoje Gučetić, Novak Makedol, Benko Gundulić, Maroje Stančić i Mateja Krusić. Aktivnostima u gradu su se istakli i Nikša de Baska, Mihailo Lukarević kao i konzuli: Dživo Gundulić, Andrija Menčetić i Teodor Mlaskanić.[14]
Turci su ovaj urbani centar buzuspješno opsjedali 1412, 1427. i 1439. godine. U njihove je ruke konačno pao 1441. Ali ne za dugo. Obnavljanjem srpske države vraćen je Đurđu Brankoviću 1444. godine, kojeg su konačno osvojili 1455. godine.[15] U narednim periodima grad je siromašio a stanovništvo se smanjivalo; Novobrđani dobrovoljno napuštaju svoj grad i iseljavaju, jedni se nastanjuju u: Dubrovniku, Herceg-Novom, Veneciji, Veroni i Padovi.[16] Padom pod Osmanlije otpočelo je vrijeme njegovog propadanja, koje je potrajalo sve do kraja XVII stoljeća, kada konačno gubi nekadašnji značaj i zamire. Nakon povlačenja austrijskih trupa ostati će i bez velikog broja stanovnika i tako ući u period tihog nestajanja. Tvrđava i naselje se pretvaraju u ruine i grad polako pada u zaborav. Slava nekadašnjeg uzornog naselja ostala je zapisana samo u djelima putopisaca i kroničara kao i u bogatim fondovima jadranskih primorskih arhivskih ustanova.
2. Putopisci
Slava NB brzo se pročula širom Evrope. Djelo Francuza Bertrandona de la Broquière-a iz XV stoljeća poprimio je fantastične razmjere. I vizantijski pisci, iz istog vijeka, pretjeruju u veličanju bogatstava novobrdskih rudnika, pa tako i hroničari Kritovul, Duka i Laonik Halkokondil. U pohvalama ne zaostaju ni dva Konstantina – Filozof i Mihailović, kao i franjevac Ivan Kapistran u pismu papi Kalikstu III 1455. godine, ali i turski istoričar Dursun-beg.[17] U istom stoljeću – XV mletački kartograf fra Mauro na karti svijeta ucrtava i NB,
[14] M. Pucić, Spomenici srpski II, Beograd 1862, 91-92; M J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962, 33, 41-45, 75, 86-97, 90-92; D. Kovačević – Kojić, Srpsko srebro i zlato u evropskoj proizvodnji (XIV- XV vijek), u: Evropa i Srbi: međunarodni naučni skup, 13.-15. decembar 1995, Beograd – Novi Sad 1996, Beograd 1996, 167.
[15] Stari srpski rodoslovi i letopisi, priredio Lj. Stojanović, Beograd – Sremski Karlovci 1927, 238, 240, 248, 251; Dragoljub Trajković, Novo Brdo i njegov pad: 1455, Naše stvaranje 1, Leskovac, 3/1955.
M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, II, Beograd 1962, 46 – 48, 59-65; M Spremić, Despot Đurađ Branković i njegovo doba, Beograd 1994, 429-430, 456-457.
[16] M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni, II, Beograd 1962, 69. M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni, II, Beograd 1962, 69.
[17] Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora, preveo i komentar M. Rajičić, Beograd 1950, 132; J. Radonić, Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora, preveo i komentar M. Rajičić, Beograd 1950, 132; J. Radonić, Kritovul, vizantijski istorik, Glas SKA 138, Beograd 1930, 74; N. Radojčić, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, Beograd 1962, 2; Konstantin Filozof i njegov život Stefana Lazarevića despota srpskog, izdao V. Jagić, Glasnik Srpskog učenog društva XLII, Beograd 1875, 282; Konstantin Mihailović iz Ostovice, Janičarove uspomene ili turska hronika, predgovor, prevod i napomene Đ. Živanović, Beograd 1966, 132; G. Elezović, Turski izvori za istoriju Jugoslovena: dva turska hroničara iz XV. veka, Brastvo XXVI, Beograd 1932, 96.
pobliže ga označivši kao „fosso da oro et arçento“.[18] NB u različitim varijantama, na svojim kartografskim ostvarenjima, ucrtavaju i: Frančesko Roseli, Marko Beneventana, Martin Valdzemiler i Đakomo Kanteli[19] Vrlo su interesantne i kanoničke vizitacije dvojice barskih nadbiskupa (Marin Bici i Juraj Bjanki), koji su NB posjetili u drugoj polovin XVII st.[20] U istom vijeku grad je posjetio i čuveni turski putopisac Evli Çelebi i o tome ostavio zanimljiv opis.[21] Naredni poznati putopisci objavili su svoja viđenja NB tek 1840. i 1861. godine. Ispisali su ih Francuz Ami Boue i austrijski konzul Johan Georg von Hahn.[22]
3. Istraživači
Prije otpočinjanja arheoloških istraživanja nije postojalo neko naročito zanimanje za istoriju ovoga grada, uz malobrojne časne izuzetke. Uz spomenute istraživače ne smije se zaboraviti ni Bečlija Rafael Hoffmann. Krajem XIX st. boravio je na Kosovu a potom i objavio valjan tekst o NB, kao i kartu njegove okoline.[23] Malobrojnim naučnicima pridružio se i Jovan Cvijić. Koliko god da se je, prevashodno, bavio geografijom i geologijom donosi i brojne podatke o arheološkoj i istorijskoj toponimiji, kao i opise ostataka rudarskih poduhvata, temelja sakralnih i ostalih građevina, kojima se kasnije posve izgubio trag.[24]
Sistematskim istraživanjem arhivalija u bogatom dubrovačkom Državnom arhivu znanja o kosovsko-metohijskom biseru rapidno se promijenilo u pozitivnom pravcu. Tome su doprinijeli mnogi istraživači. Njima zahvaljujući na svjetlo dana je osvanula i Knjiga dužnika Mihaila Lukarevića i znamenite knjige braće Kabužić,[25] ali i pronalaženje manuskripta sa Zakonom o rudnicima despota Stefana Lazarevića i Statutom grada NB.[26]
[18] Škrivanić, Podaci o jugoslovenskim zemljama na karti fra-Maura II Mappamondo (1459), Monumenta cartographica Jugoslaviae II, Srednjovekovne karte, Beograd 1979, 28-29; G. Tomović, Kosovo na starim kartama do kraja XV veka, u: Naselja i stanovništvo oblasti Brankovića 1455. godine, Beograd 2001, 139-147.
[19] G. Tomović, Teritorija Srbije na kartama do 1600. godine, u: Srbija i susedne zemlje na starim geografskim kartama: Katalog izložbe: Narodna biblioteka Srbije, Beograd maj-jun 1991, Beograd 1991, 34-41; Ista, Kosovo na starim kartama do kraja XV veka, u: Naselje i stanovništvo oblasti Brankovića 1455. godine, Beograd 2001, 139-147; Ista, Kosovo i Metohija na starim kartama od XV do XVIII veka, u: Kosovo i Metohija: prošlost, sadašnjost, budućnost: zbornik radova s međunarodnog naučnog skupa održanog u Beogradu 16.-18. marta 2006, Beograd 2007, /61-72/; Ž. Škalamera, Kartografija Srbije i jugoslovenskih zemalja od XVII do XIX veka, u: Srbija i susedne zemlje na starim geografskim kartama = Serbia and the neighbouring countries on early maps, Beograd = Belgrade 1991, 72-73.
[20] F. Rački Izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bizzia o svojem putovanju god. 1610. po Arbanaskoj i staroj Srbiji, Starine JAZU XX, Zagreb 1888, 1-123; J. Radonić, Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka, Beograd 1950, 108.
[21] E. Čelebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod, uvod i komentar Hazim Šabanović, Sarajevo 1979, 308.
[22] A. Boue, La Turque d`Europe, Paris 1840, 340 ; J. G. von Hahn, Reise von Belgrad nach Salonik, Wien 1861, 167-168.
[23] R. Hoffmann, Die Burgruine Novo Brdo und Umgebung in Vilajet Kosovo, Wien 1893, 589-600.
[24] J. Cvijić, Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, III, Beograd 1911, 1122-1127.
[25] M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni I, Beograd 1955, 12-13 i II, 1962, 91-92; M Dinić, Iz dubrovačkog arhiva I: Knjiga Mihaila Lukarevića, Beograd 1957, 37-90; D. Kovačević – Kojić, Srpsko srebro i zlato u evropskoj proizvodnji (XIV-XV vijek), u: Evropa i Srbi: međunarodni naučni skup, 13.-15. decembar 1995, Beograd – Novi Sad, 1996, 165- 172; Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) : 1426-1433, /priredila/ D. Kovačević – Kojić, Spomenik SANU 11, Beograd 1999, 9, 14. M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni I, Beograd 1955, 12-13 i II, 1962, 91-92; M Dinić, Iz dubrovačkog arhiva I: Knjiga Mihaila Lukarevića, Beograd 1957, 37-90; D. Kovačević – Kojić, Srpsko srebro i zlato u evropskoj proizvodnji (XIV-XV vijek), u: Evropa i Srbi: međunarodni naučni skup, 13.-15. decembar 1995, Beograd – Novi Sad, 1996, 165- 172; Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) : 1426-1433, /priredila/ D. Kovačević – Kojić, Spomenik SANU 11, Beograd 1999, 9, 14. M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni I, Beograd 1955, 12-13 i II, 1962, 91-92; M Dinić, Iz dubrovačkog arhiva I: Knjiga Mihaila Lukarevića, Beograd 1957, 37-90; D. Kovačević – Kojić, Srpsko srebro i zlato u evropskoj proizvodnji (XIV-XV vijek), u: Evropa i Srbi: međunarodni naučni skup, 13.-15. decembar 1995, Beograd – Novi Sad, 1996, 165- 172; Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) : 1426-1433, /priredila/ D. Kovačević – Kojić, Spomenik SANU 11, Beograd 1999, 9, 14.
[26] N. Radojčić, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, Beograd 1962, 27-30, 37, 50, 52; M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962, 37- 38, 73, 76-77, 81; V. Ivanišević, Novčarstvo srednjovekovne Srbije, Beograd 2001, 61; S. Ćirković, Novobrdski zakonik despota Stefana Lazarevića iz 1412. godine = Despot Stefan Lazarević’s Novo Brdo Legal Codes (1412), u: Novo Brdo = Novo Brdo, Beograd = Belgrade 2004, 162-181; V. Ivanišević – V. Radić, Kovnica srpskog srednjovekovnog novca u Novom Brdu = Serbian Mediaeval Mint at Novo Brdo, u: Novo Brdo = Novo Brdo, Vojislav Jovanović… et al., Beograd = Belgrade 2004, 247; 222-247.
4. Arheologija
Prvorazredan doprinos materijalnoj i duhovnoj kulturi grada pružila su i sprovedena arheološka iskopavanja, praćena značajnim izvještajima, objavljenim znanstvenim radovima i studijama. Sistematska arheološka istraživanja započeta su 1952. nastavljena 1956. do 1959. godine i produžena nakon kraćeg obustavljanja 1960, 1962. i 1969. godine.[27] Oblasni zavod za zaštitu spomenika kuture iz Prištine od 1957. godine Arheološkom institutu iz Beograda izdavao je dozvole za rad na prostoru NB. Institut je bio dužan da nakon završetka radova poduzme konzervatorsko – zaštitne mjere na otkopanim objektima i da o tome podnese izvještaj, ali i da u Prištinu dostave, u roku od tri mjeseca (1962. godine prolongirano je na
[27] Arhiv Arheološkog instituta Kosova, Priština, (= AAIKPr), bez arhivističke oznake, ćirilicom (=ćir.) kucano na mašini, «Prethodni izveštaj o izvršenim naučno-istraživačkim radovima u 1956. godini na CRKVI SV. NIKOLE, DOCNIJE OD TURAKA NAZVANE SV. PETKA, NA NOVOM BRDU», Potpisao ga je Ivan Zdravković 31. VII 1956; Isto, ćir., rukom Vojislava Jovanovića pisan, Dnevnik rada arheološke ekipe SAN na NB 1957. godine; Isto, br. 360, 17. 07. 1958, orig. ćir. dopis ( kucan na mašini) Naodnog muzeja .- Zavodu za naučno proučavanje spomenika kulture Kosova i Metohije, Beograd 10. VII 1958. s potpisom Mirjane Ljubinković uz priloge: Dnevnik radova na NB koji su obavljeni 1957.g, kao i Inventar arheoloških nalaza iz iste godine; Isto, ćir. dnevnik radova na NB izvršen 1959. g. rukom pisan; Isto, ćir. pisan Zapisnik sa arheoloških istraživanja 1960. – ispisala ga je, uz detaljan upis nalaza, Anđelke Rebić; Isto, br. 502/2 od 03. 12 1962. – ovjereni prijepis uz potpis Radivoja Ljubinkovića, lat. dopis kucan na pisaćoj mašini o kampanji 1962. g.; Isto, bez arhivističke oznake, Izvještaj o iskopavanjima 1969. godine i Inventar nalaza sa crtežima pisan (ćir.) rukom Anđelke Rebić;Isto, br. 742, Priština 17. 10.1974. ovaj orig. dopis kucan na mašini kazuje da je dokumentacija istraživanja NB 1969.g. dostavljena u Prištinu tek 1974. g.; I. M. Zdravković – D. M. Jovanović, Novo Brdo: radovi izvršeni 1952. godine = Novo Brdo: travaux exécutés en 1952, Starinar, n. s., 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 251-264; I. M. Zdravković – D. M. Jovanović = I. M. Zdravković – D. M. Jovanović, Novo Brdo: radovi izvršeni 1954 godine = Novo Brdo: travaux exécutés en 1954, Starinar, n. s., 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 275-282; V. Korać, Radovi izvršeni 1953. godine, Starinar, n. s. 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 265-273; D. Pribavkić, Iskopavanje na tvrđavi Novo Brdo 1957, Vesnik Vojnog muzeja JNA, 5/1, Beograd 1958, 253-265; M. Ćorović-Ljubinković, Arheološka iskopavanja na Novom Brdu u toku 1957. godine, Starinar, n. s. 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 323-331; V. Korać, Radovi izvršeni 1958. godine, Starinar, n. s. 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 323-331; M. Ćorović-Ljubinković, Značaj Novog Brda u Srbiji Lazarevića i Brankovića, u: Moravska škola i njeno doba: naučni skup u Resavi, Beograd 1972, [123]-141; M. Peković, Vojni muzej: pet decenija arheoloških istraživanja 1954-2004, Beograd 2007, 43-45.
dvije godine) plan nalazišta sa potrebnim brojem tehničkih i fotografskih snimaka, duplikate terenskih dnevnika, inventare iskopanih ili nađenih predmeta, spisak stručnih lica angažiranih na poslu, utrošak sredstava i plan zaštitnih mjera na objektu – sve u duhu tada važećeg Zakona o zaštiti spomenika.[28]
Istraživanja u periodu od 1952. do 1969. godine, kako ih je formulirao Đurđe Bošković, bila su usredsređena na četiri osnovna naučna zadatka:
- Na problem cjelokupnog urbanističkog sklopa novobrdskog naselja;
- Na problem nastanka arhitektonskih oblika tvrđave i njenog podgrađa;
- Na problem pojave brojnih crkvenih objekata, među kojima se posebno izdvajaju ostaci katedrale i takozvane „Saške crkve“
- Na problem razvitka cjelokupne materijalne, a sa njom i duhovne kulture.[29]
Radovi su izvođeni pod vodstvom Arheološkog instituta SAN iz Beograda i u saradnji sa drugim ustanovama i brojnim suradnicima. Iako su iskapanja zamišljena kao sistematska i dugoročna bila su prekidana zbog nedostatka financijskih sredstava i što je najgore – ni do danas nisu okončana.[30]
Istina, bila su nastavljena u jesen 1980. godine pod vodstvom Mirka Kovačevića i trajala 20 dana. Radovi su imali dvojni karakter: istraživački i zaštitni.[31] Akcija koju je pokrenuo Pokrajinski zavod za zaštotu spomenika 1987. godine išla je u prvacu onemogućavanja izgradnje zgrada na prostoru novobrdskog lokaliteta. Tada je bilo podignuto već pet kuća, u čije zidine su ugrađivano i kamenje sa tvrđave.[32] Nastavilo se sa istraživalo 1990. i 1991. godine, pa i pod vodstvom Haxhi Mehmetaja, kada su otkopane tri peći za topljenje rude. Pronađeni arheološki materijal sa ove kampanje jedini je koji je, do tada, pohranjen u depoima tadašnjeg Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture.[33] Godine 1992. otpočeti su zemljani radovi bez dozvole na probijanju vodovoda u neposrednoj blizini NB, koji se još 28. II 1948. godine smatrao «opštenarodnim dobrom i stavlja se pod zaštitu države» od strane Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture i prirodnih
[28] AAIKPr, br. 677, Priština, 28. 06. 1957, orig. lat. kopija Zavoda - Arheološkom institutu SAN u Beograd. Dopis je potpisao Milan Ivanović; Isto, br. 339/1, Priština 28. 07 1962. – ćir. ispisana dozvola Oblasnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture – Arheološkom institutu NR Srbije, u potpisu Milan Ivanović; Isto, br. 378/2, orig. koncept, Priština, 05. 08. 1969. g.
[29] Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 99-117.
[30] AAIKPr, br. 89/1 , Priština, 20. 11. 1967. orig. koncept dopisa o nastojanjima da se Smitsonov institut iz Vašingtona angažuje u istraživanjima na prostoru NB.
[31] AAIKPr, bez arhivističkih oznaka, Shyqri Qehaja, Novo Brdo: /Izveštaj i predlog radova za period od 1980. do 1985/, uz dodatak više priloga, pa i dnevnik istraživanja. Svi materijali kucani su na latiničnoj pisaćoj mašini.
[32] AAIKPr, br. 588m orig. koncept (mašinom) , Priština, 13. 11. 1987.
[33] AAIKPr, bez arhivističkih oznaka, /Dnevnik iskopavanja 1990. godine, tekst kucan na lat. pisaćoj mašini; Isto, br. 263, orig. kopija dopisa Leje od 09. 07. 1990. kojim direktor Zavoda Satha Shehu daje saglasnost za izvođenje radova na lokalitetu «Vodenica»; br. 431 od 03. 11. 1990. u potpisu direktor Satha Shehu; br. 41/1, od 21. 05. 1991, br. 89/1, Priština, 21. 04. 1995, orig. kopija dopisa Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Narodnom muzeju u Beograd, kucan na lat. pisaćoj mašini; u potpisu direktor Stojan Kostić, br. 431, od 10. XII 1990, br. 431/4, od 26. 11. 1990; br. 154 od 21. 05. 1991; br. 170 od 23. 05. 1991; br. 174 od 24. 05. 1991; br. 182 od 31. 05. 1991; br. 189 od 04. 06. 1991; br. 353 od 11. 10. 199, br. 363 od 17. 09. 1991.
retkosti FNRJ, a 1990. godine proglašen je za kulturno dobro od izuzetnog značaja.[34] Incident je bio dobar povod da se v. d. direktor Georgij Kovaljev angažira do kraja i obezbjedi novac za višednevno arheološko istraživanje.[35] Nedavno se ponovo prišlo istraživanju kompleksa kojeg čine veličanstena tvrđava i veliko podgrađe. Posao je obavljalo više kosovskih institucija na čelu sa Arheološkim institutom iz Prištine. Istraživano je u periodu od 9. do 20. jula 2008. godine. Tada je donešen i plan konzervacije arhitektonskih spomenika do 2015. godine.[36] I pored svih poteškoća dosadašnje arheološke kampanje na tvrđavi, katedrali i „Saškoj crkvi“ dali su izuzetno značajne rezultate.
4.1. Tvrđava
Arheološka istraživanja otpočeta sredinom XX st. otkrila su do tada obilje nepoznatih činjenica o srednjovjekovnom naselju i njegovim utvrđenjima. Na dominantnoj poziciji sagrađena je tvrđava nepravilne sekstagonalne osnove, sa četvrtastim kulama na uglovima. Zidovi citadele očuvani su u dosta velikoj visini. Najviše je rađeno u Malom gradu, koja je bila prekrivena ogromnom količinama urušenog kamena. Kada je odnešen obrušen materijal, kule i zidine poprimili su jasnije obrise. U Malom gradu je istražena četverougaoni objekat uz samu kulu.[37] Druge zgrade nije bilo moguće istražiti jer su bile prekrivene velikim količinama šuta, dok su u Donjem gradu istražena dva objekta. Namjena prvog nije jasna, a o funkciji drugog postoje dva različita mišljenja: Đurđe Bošković je pretpostavljao da je služio za pohranu zrnaste hrane, a Vojislav Korać pak je vjerovao da je riječ o sistemu bunara.[38] Otkopani su i ostaci dvostruke poveće kolskog ulaza koja se nalazila na spoju istočnog bedema Donjeg grada i južne kule Gornjeg grada. U Donjem gradu je otkrivena još jedna, ali manja kapija sa zasvođenim poluobličastim svodom.[39] Ispred Male kule otkopan je poveći zid. Pretpostavlja se da je riječ o vanjskom ojačanju Malog grada.
Konzervatorski poduhvati na citadeli rađeni su tokom prve tri sezone. Nisu okončani zbog nedostatka novčnih sredstava. Jedini pristup tvrđavi vodio je od utvrđenog podgrađa koje ima oblik lepeze. Drugi lučni bedem koji je zatvarao podgrađe na zapadu utvrđen je dvjema monumentalnim kulama. Posebno je zanimljiva najočuvanija zapadna kula Gornjeg grada sa križom od crvene breče. Paralelno sa zapadnim zidom Donjeg grada išao je obrambeni rov. U podgrađe se ulazilo kroz dvoje vrata – veća i manja. Istočno i jugoistočno od citadele nalazio se je veći i važniji dio naselja.[40]f
[34] AAIKPr, br. 82/2, Rešenje o zabrani izvošenja radova, Priština, 04. III 1992, kopija orig. dopisa kucanog na lat. pisaćoj mašini – u potpisu v. d. direktor Zavoda G. Vasiljev; Isto, bez arhivističke oznake, ovjeren lat. prijepis Rešenja, Beograd, 28. II 1948; Vidjeti i Službeni list FNRJ, 1948/81; Novoberda: Survey 2008, Prishtina, 13/2008, bez označenih stranica.
[35] AAIKPr, , orig. kopije dopisa broj: 81,82, 84, 752, za 1992. godinu.
[36] Novoberda: Survey 2008, Prishtina, 13/2008, bez označenih stranica.
[37] M. Zdravković, Novobrdska tvrđava, Istorijski glasnik 3-4, Beograd 1953, 83-89; Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 103.
[38] Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 103-104; V. Korać, Radovi izvršeni 1953. godine, Starinar, s. n., V-VI (1954-1955), Beograd 1955, 270-271.
[39] I. Zdravković – D. Jovanović, Radovi izvršeni 1954. godine, Starinar n. s., V-VI (1954-1955), Beograd 1955, 255-263.
[40] V. Korać, Radovi izvršeni 1953. godine, Starinar, s. n., V-VI (1954-1955), Beograd 1955, 268.
4.2. Crkve
Osim tvrđave i zapadnog podgrađa arheološki su ispitani ostaci velike crkve u gradskom naselju – najznačajnijoj sakralnoj građevini podignutoj na platou iznad današnje džamije. Riječ je o sabornoj crkvi sa naosom, oltarskim dijelom i pripratom koja je imala kube.[41] Znastvenici nisu jedinstveni kom patronu je pripadala ta velika gradska crkva - Sv. Nikoli ili Sv. Petki. Danas, ipak, prevladava mišljenje da je riječ o Sv. Paraskevi. Istraživanja ovog hrama započeta su 1956. godine, no i prije nego su stigli arheolozi po samoj lokaciji njenih ostataka moglo se zaključiti da se radi o monumentalnom objektu. Riječ je o objektu složene osnove u kojoj se bitno razlikuju zapadni, stariji dio, i mlađi, istočni dio, kasnije dozidan. Tako je nastala nova crkva daleko veća. Temelje je snimio Ivan Zdravković u dva maha: 1956 i 1957. godine.[42] U različite faze tokom gradnje katedrale uvjerili su se: Mirjana Ćorović-Ljubinković, Đurđe Bošković i S. Nenadić.[43] Ćorović- Ljubinković zaključuje da je najstarija crkva na brijegu bila mala i da je postojala na poziciji južnog broda kasnije katedrale. Nakon niveliranja platoa prišlo se gradnji novog hrama, jednog od najvećih u srednjovjekovnoj Srbiji. Tako se je dotadašnja crkvica uklopila u novu cjelinu u funkciji asimetričnog južnog broda.[44] Iznad zapadnog dijela crkve postojao je jedno centralno kube. Počivalo je na četiri kružna stupa i nadvišena sa dva omanja kubeta na zapadnoj strani, kako ističe Đ. Bošković.[45] Građena je naizmjeničnim horizontalnim redovima konglomerata tamnocrvene breče i žućkastosivog andezita. Tako je postignut skladan polihromni efekat. Veličanstvenosti crkve doprinosi i profilirani sokl. U hram se ulazilo i u njega silazilo preko nekoliko stepenica.[46] I danas u znanosti prevladava mišljenje da sa katedrale potiču tri rozete, kasnije ugrađene u južnu kulu Velikog grada, kao i dva fragmenta fresko-maltera sa
[41] R. i M. Ljubinković, Katedrala: Pregled arheoloških iskopavanja 1958, Starinar 12, Beograd 1961, 286-287; R. i M. Ljubinković, Novo Brdo – katedrala, Arheološki pregled 1, Beograd 1959, 170 – 176.
[42]. I. Zdravković = I. Zdravković, Iskopavanja na Novom Brdu 1955. godine: rad na konzervaciji tvrđave i “Saške crkve”; Otkopavanje crkve Sv. Nikole na Novom Brdu 1956 godine / Les fouilles a Novo Brdo en 1955 = Travaux de deblaiment de l’eglise de St Nikolas a Novo Brdo en 1956, Starinar, s. n. 7-8 (1956-1957), Beograd 1958, 350; [I. Zdravković], Arheološko – konzervatorski radovi na Novom Brdu u 1957 godini, Starinar, s. n. 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 320; A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1962, 241; V. Ristić, Moravska arhitektura, Kruševac 1996, 244.
[43] M. Ćorović-Ljubinković, Arheološki i istorijski značaj nalaza srpskog srednjovekovnog novca na Novom Brdu, Zbornik Narodnog muzeja V, Beograd 1967, 263; Ista, Arheološka iskopavanja na Novom Brdu u toku 1957. godine, Starinar, n. s., 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 326; Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 105-106; S. Nenadović, Arhitektura u Jugoslaviji od IX do XVIII veka, Beograd 1980, 86-87.
[44] M. Ćorović-Ljubinković, Arheološki i istorijski značaj nalaza srpskog srednjovekovnog novca na Novom Brdu, Zbornik Narodnog muzeja V, Beograd 1967, 262-263.
[45] Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 106.
[46] I. Zdravković = I. Zdravković, Iskopavanja na Novom Brdu 1955. godine: rad na konzervaciji tvrđave i “Saške crkve”; Otkopavanje crkve Sv. Nikole na Novom Brdu 1956 godine / Les fouilles a Novo Brdo en 1955 = Travaux de deblaiment de l’eglise de St Nikolas a Novo Brdo en 1956, Starinar, s. n. 7-8 (1956-1957), Beograd 1958, 352.
djelovima ćiriličnih natpisa, ali i dekorativni natprozornik s ćiriličnim natpisom graditelja crkve, no bez sačuvanog imena.[47] O značaju katedrale govori i oko 900 istraženih grobova u porti, koje su Turci opljačkali i ispreturali kosti, nasipajući ih šutom. Tako su u grobove dospjeli najraznovrsniji predmeti od prvorazredne znanstvene i umjetničke vrijednosti: novac, komadići stakla, keramike, tekstila, obrađene kože, dugmad, nakit, fragmenti fresko-maltera i slično. Sva ova izuzetna historijska građa nađena je ispod prvobitnog turskog poda.[48] Arhitekstonski je mijenjana dogradnjom novih prostorija, da bi 1466. godine bila pretvorena u džamiju, kada su postavljena dva kontrafora i mihrab i minare, sačuvano do poda šerefe (balkona).[49] Da je katedrala bila pretvorena u džamiju arheološka iskopavanja potvrđena su i u vizitaciji barskog nadbiskupa Marina Bicija, koji je NB posjetio 1610. godine.[50]
Arheolozi su istražili 1952. godine i dvije omanje crkve na južnoj padini izvan grada i ostatke „Saške crkve“. Dva manja sakralna objekta su jednobrodne građevine jednostavne konstrukcije sa polukružnim apsidama. Na prostoru podgrađa, u svojevremeno Jovinoj mahali, istraženi su ostaci crkve zvane Jovča, čiji je titular najvjerojatnije bio sv. Jovan.[51]U naosu je nađen u sekundarnoj upotrebi nadgrobna ploča s oštećenim ali datiranim ćiriličnim natpisom iz 1400. godine.[52]
Nedaleko od Jovče postoje ostaci triju crkava, zajedno nazvane Sabornice ili Sarblice, koje prilično sliče na Jovču. Sondažni radovi vršeni su 1955. godine i to samo na najbližoj Jovči.[53]
Na prostoru NB bilo je više bogomolja; jedna je postojala u tvrđavi, pet na prostoru podgrađa i „Saška crkva“ podalje od nje. Do sada je arheološki potvrđeno postojanje samo: Jovča, Sv. Petke (katedrala) i „Saške crkve“. Ukupan broj novobrdskih crkava ostati će nepoznat sve dok se ne obave i zadnja arheološka israživanja, tim više jer se zna za postojanje još šest crkava, od kojih su dvije pod zemljom, ali i 53 crkvine, većinom u ruševinama na širem području NB.
[47] Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 105, 107, 114.
[48] M. Ćorović-Ljubinković, Arheološka iskopavanja na Novom Brdu u toku 1957. godine, Starinar, s. n., 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 325.
[49] M. Ćorović-Ljubinković, Arheološka iskopavanja na Novom Brdu u toku 1957. godine, Starinar, n. s., 9-10 (1958-1959), Beograd 1959, 323-326, 328; I. Zdravković – M. Simić, Manje crkvene građevine i zgrade turskog doba na Novom Brdu i okolini, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije I, Priština 1956, 268.
[50] F. Rački Izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bizzia o svojem putovanju god. 1610. po Arbanaskoj i staroj Srbiji, Starine JAZU XX, Zagreb 1888, 122-123.
[51] I. M. Zdravković – D. M. Jovanović, Novo Brdo: radovi izvršeni 1952. godine = Novo Brdo: travaux exécutés en 1952, Starinar 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 259-263; I. Zdravković – M. Simić, Manje crkvene građevine i zgrade turskog doba na Novom Brdu i okolini, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije I, Priština 1956, 245-247.
[52] Tomović, Morfologija ćiriličkih natpisa na Balkanu, Beograd 1974, 94.
[53] I. M. Zdravković – D. M. Jovanović, Novo Brdo: radovi izvršeni 1952. godine = Novo Brdo: travaux exécutés en 1952, Starinar 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 258; I. Zdravković – M. Simić, Manje crkvene građevine i zgrade turskog doba na Novom Brdu i okolini, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije I, Priština 1956, 251-254.
„Saška crkva“ je veća jednobrodna građevina sa razvijenim oltarskim prostorom i sakristijom uz njenu južnu stranu je jedini crkveni objekat u cjelosti arheološki istražen. Nalazi se preko 1 km južno od tvrđave na prostoru zvan Šaška ili Saška crkva. Sam naziv nedvosmisleno kazuje da je bila u neposrednoj vezi za rudarima Sasima, koji su je i sagradili sa ostalim rimokatolicima – Dubrovčanima i Kotoranima.[54] Podignuta je sredinom XIV vijeka, znači prije same katedrale.[55] Služila je svojoj svrsi i krajem XV a najvjerojatnije i u prvoj polovini XVI vijeka.[56] U Saškoj crkvi iskopavali su Emil Čerškov 1955. godine i Mirjana Ćorović-Ljubinković i Radivoje Ljubinković u tri navrata – 1960, 1962. i 1969. godine, uz povremeno sudjelovanje Đurđa Boškovića.[57] Fenomenom Saške crkve bavio se je i Vojislav Korać, a njenom konzervacijom Ivan Zdravković i Dragoljub Jovanović.[58] U njenim ruševinama pronađen je kompletan kameni okvir gotskog prozora i polukružnog luka s drugog prozora, što kazuje i o romaničkom uticaju.[59]Šut unutar crkve obilovao je s mnoštvom komadića fresko-maltera, a na nekim je bilo ćirilskih i latinskih ostataka natpisa.[60]
U njenoj unutrašnjosti nađeno je obilje grobova sa bogatim grobnim nalazima, pa i turskim novcem.[61] Vojislav Korać, čak, pretpostavlja da je crkva pripadala franjevcima ili dominikancima.[62]
[54] E. Čerškov, «Saška crkva» kod Novog Brda, Starinar, s. n. 7 – 8 (1956-1957), Beograd 1958, 338.
[55] M. Ćorović-Ljubinković, Arheološki i istorijski značaj nalaza srpskog srednjovekovnog novca na Novom Brdu, Zbornik Narodnog muzeja V, Beograd 1967, 261-262.
[56] J. Radonić, Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka, Beograd 1950, 108, 264-265.
[57] E. Čerškov, «Saška crkva» kod Novog Brda, Starinar, s. n. VII – VIII (1956-1957), Beograd 1958, 338-340; R. i M. Ljubinković, Novo Brdo – Gnjilane – Naselj, Arheološki pregled 2, Beograd 1960, 162; Isti, Katedrala i Saška crkva, Novo Brdo – crkve, Arheološki pregled 4, Beograd 1962, 268-269; M. Ćorović – Ljubinković, 1967, 261-262; Ista, Novo Brdo – srednjovekovni grad, Arheološki pregled 11, Beograd 1969, 229; Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 108-109.
[58] V. Korać, Graditeljska škola Pomorja, Beograd 1965, 98-102; I. Zdravković = I. Zdravković, Iskopavanja na Novom Brdu 1955. godine: rad na konzervaciji tvrđave i “Saške crkve”; Otkopavanje crkve Sv. Nikole na Novom Brdu 1956 godine / Les fouilles a Novo Brdo en 1955 = Travaux de deblaiment de l’eglise de St Nikolas a Novo Brdo en 1956, Starinar, s. n. 7-8 (1956-1957), Beograd 1958, 341-342; I. Zdravković – D. Jovanović, Novo Brdo – radovi izvršeni 1954. godine, Starinar, s. n., 5-6 (1954-1955), Beograd 1955, 258.
[59] I. Zdravković = I. Zdravković, Iskopavanja na Novom Brdu 1955. godine: rad na konzervaciji tvrđave i “Saške crkve”; Otkopavanje crkve Sv. Nikole na Novom Brdu 1956 godine / Les fouilles a Novo Brdo en 1955 = Travaux de deblaiment de l’eglise de St Nikolas a Novo Brdo en 1956, Starinar, s. n. 7-8 (1956-1957), Beograd 1958, 345.
[60] E. Čerškov, «Saška crkva» kod Novog Brda, Starinar, s. n. VII – VIII (1956-1957), Beograd 1958, 339.
[61] B. Radojković, Srpsko zlatarstvo XVI i XVII veka, Novi Sad 1966, 152.
[62] V. Korać, Graditeljska škola Pomorja, Beograd 1965, 98.
Učenjaci se ne slažu po pitanju mnogih činjenica iz života grada. Jedno je vezano i za broj žitelja u NB. Čedomilj Mijatović je isticao brojku od 40.000, dok Mihajlo Dinić tu cifru smanjuje na 10.000, a Đurđe Boškovića vjerovao je da je grad mogao imati od 5.000 do 6.000 stanovnika. Procjena N. Filipović bila je oko 5.000. Po računu Mirka Kovačevića, uz moguću pogrešku od oko 10%, u srednjovjekovnom NB živjelo je između 8.000 i 10.000 stanovnika. Skender Rizaj misli da ih je u samom gradu živjelo oko 5.000 a u njegovj okolini 40.000.[63]
Značaj i bogatstvo NB duguje rudnicima olova, naročito srebra pomiješanog sa zlatom (glama). Rudnici NB otvoreni su tokom trećeg desetljeća XIV vijeka, a prije 1326. godine, već spomenuti, Luka Lukarević, Dubrovčanin, je pod zakup držao trg.[64] Od ove godine arhivski podaci o rudarskom središtu su sve brojniji. Prvi rudari su bili Sasi koji su rudnik osnovali, razvili rudarstvo i naselje uredili po uzoru na svoje gradove. S razvojem rudarstva vezano je i kovanje novca, a od 1349. kovani su i novobrdski groševi.[65] Kovnica je radila sve do turskih osvajanja također i u vrijeme njihovog gospodstva kada je u XVII st. sultan Murat IV kovao i svoj novac.[66]
5. Zaključak
Novobrdski spomenici kazuju o prosperitetnom srpskom srednjovjekovnom gradu s razvijenim komunikacijama, trgom i brojnim kvartovima, citadelom i crkvama i uvode ga u složen urbanistički sistem i jedinstveno arheološko nalazište.
U kombinaciji sa pisanim istorijskim izvorima rezultati arheoloških istraživanja trebali su otvoriti put proučavanju socijalne strukture, demografskih kretanja, kao i ekonomskih i političkih uslova pod kojima je grad živio. To se, nažalost, nije desilo iako su arheolozi zdušno prišli iskopavanju još 1952. godine. Poletno su radili narednih osam godina, čak su otkrivene objekte i konzervirali. Potom je uslijedio jednogodišnji prekid, da bi 1962. godine kampanja bila nastavljena. Kopalo se još 1968. i 1969. godine, kada su konačno obustavljane
[63] Mijatović, Despot Đurađ Branković I, Beograd 1907, 85; M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, II, Beograd 1962, 81; Đ. Bošković, Arheološko istraživanje Novog Brda, u: Velika arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1974, 102; N. Filipović, Iz istorije Novog Brda u drugoj polovini XV i prvoj polovini XVI vijeka, Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine VI, Sarajevo 1954, 73; S. Rizaj, Rudarstvo Kosova i susednih krajeva od XV do XVII veka, Priština 1968, 157-158; M. Kovačević, Izračunavanje broja stanovnika srednjovekovnog grada Novog Brda, u: Naselje i stanovništvo oblasti Brankovića 1455. godine, Beograd 2001, 271-274.
[64] M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962, 75.
[65] N. Radojčić, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, Beograd = Belgrade 1962, 52, 88; S. Dimitrijević, Srpski srednjovekovni novac nađen u toku iskopavanja na Novom Brdu, Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu 5, Beograd 1967, 271-308; V. Ivanišević, Novčarstvo srednjovekovne Srbije = Serbian medieval coinage, Beograd = Belgrade 2001, 61.
[66] G. Elezović, Tarapana (darb hane) u Novom Brdu: turske akče (aspre) kovane u kovnici Novog Brda, Istoriski časopis 2 (1949-1950), Beograd 1950, 115-126; S. Rizaj, Dve akče kovane u Novom Brdu I Skoplju, Glasnik Muzeja Kosova I Metohije 7-8 (1962-1963), Priština 1964, 356-360; Isti, Turske kovnice novca (Darbhane) u Novom Brdu, Skoplju i Kratovu, Albanološka istraživanja 3, Priština, 3/1966, 205-229; B. Đurđev, Otkud turske aspre u odredbama zakona Novog Brda, Posebna izdanja / Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 34. Odeljenje društvenih nauka 6, Sarajevo 1977, 87-94; S. Srećković, Novci osmanlijskih vladara učesnika bitke na Kosovu, Numizmatičar: časopis za antički i jugoslovenski novac 12, Beograd 12 /1989, 53-67; S. Srećković, Novo Brdo, Dinar: numizmatički časopis 13-15, Beograd 2000, 21-22.
sve aktivnosti – sve do 1980. godine. Nastavljena su u vremenu od 1990. do 1992. godine. I pored svih uloženih napora srpski arheološki lokalitet, od neprocjenjivog naučnog značaja, ostao je, u većini slučajeva, neistražen. Od brojinih crkava ispitane su samo tri, istina najvažnije. Na tvrđavi su više poduzimani zahvati na raščišćavanju, nego što se arheološki istražvalo. Kuće i ostale građevine, ali i novobrdske ulice i trgovi, da žalost bude veća, ostali su mimo arheoloških poduhvata.To je rezultiralo time da je nauka ostala prikraćena za očekivana znanja o urbanizmu, profanoj arhitekturi i svakodnevnom životu građana.
Ostvarenje kapitalnog naučnog projekta kao da je postao utopija. Donedavna su na prostoru novobrdskog prostora podizane vikend-kuće i carevala nebriga. Nekadašnji «srebrni u istinu i zlatni« grad je bio prepušten zaboravu. I pored svega ovaj se lokalitet i danas smatra «opštenarodnim dobrom i stavlja se pod zaštitu države» a 1990. godine proglašen je za kulturno dobro u rangu prve kategorije. Sada radove na znamenitom srpskom srednjovjekovnom lokalitetu predodi Arheološkog instituta iz Prištine.U realizaciju zacrtanih planova nije se moglo bez značajne pomoći stručnjaka iz Dubrovnika i Beograda. Novo Brdo, znameniti srpski grad, bi trebao ponovo niknuti iz pepela. Nadati se je da će se ostvariti i nove arheološke kampanje. One će, neminovno, na svjetlost dana otkriti značajna bogatstva. To, naprosto, zaslužuje urbani medijevalni srpski centar zvan Novo Brdo.
[67] A. Urošević, Novobrdska Kriva Reka, Beograd 1950, na više mjesta.