Miloš Šajinović, savremenik novosadskih biblioteka sredinom 20. veka

Posted on 04 January 2016 by heroji

Aleksandar Radović

Predislovije

 

U vremenskom razmaku od pola stoleća, sredinom prve decenije i polovinom šezdesetih godina XX veka, dvojica istraživača srpske kulturne prošlosti, prof. dr Tihomir Ostojić i Miloš Šajinović istraživali su aktuelne potrebe rada sa čitaocima u bibliotekama Neoplante, Nojzaca, Ujvideka i Novog Sada. I Ostojić i Šajinović su tokom niza decenija bili upućeni na Maticu srpsku, ustanovu kulture sa respektabilne novosadske adrese sa br. 1.  Prvi kao sekretar “srpske pčelice” u prvoj deceniji XX veka (1911-1919), a drugi kao radnik Biblioteke Matice srpske tokom šezdesetih i sedamdesetih godina u kojoj je rukovodio Odeljenjem za prijem i obradu neknjižne bibliotečke građe.

Popularizacija rada biblioteka i transformacija njihovog rada bio je cilj kojem su se „odazvali“ Ostojić i Šajinović upućujući poruke domaćoj kulturnoj javnosti.  Na početku i sredini prethodnog stoleća ukazano je, radovima dvojice intelektualaca,  na važnost stručnog rada u bibliotekama i poboljšanje  njenog imidža u našoj sredini.

 

Miloš Šajinović, savremenik novosadskih biblioteka sredinom 20. veka

 

            Uporedo sa uobličavanjem zbirki neknjižne bibliotečke građe u Biblioteci Matice srpske bibliotekar Šajinović piše tri teksta u kojima tumači novosadsko bibliotekarstvo u njegovim organizacionim formama. Javno bibliotekarstvo u Novom Sadu uspostavljeno je kada su duplikati naslova  Pozajmnog odeljenja Biblioteke Matice srpske, piše Miloš Šajinović, dopremljeni do ogranaka “Đura Daničić”, “Stevan Sremac”, biblioteke na Telepu i preostalih šest knjižnica. Bibliotekar nekadašnje “I vrste” BMS u tekstu Savremene novosadske biblioteke 1960. godine analizira status novosadskih biblioteka namenjenim najširim slojevima stanovništva. Miloš Šajinović konstatuje da “nabavlja se beletristika, domaća i strana, dečja literatura, popularna nauka…”[1] Cilj koji je postavljen prilikom osnivanja petnaest knjižnica sa gradskog područja i njihovim objedinjavanjem u Narodnu biblioteku u Novom Sadu do DANAS je ostao nepromenjen…

Miloš Šajinović

Inače, tekstovi Miloša Šajinovića (1929-2004) objavljeni su u Bibliotekarskom godišnjaku Vojvodine, glasilu koje je, pod izdavačkom palicom Biblioteke Matice srpske, od sredine pedesetih godina XX veka objedinjavalo informacije o knjižnicama i čitaonicama novosadskim i vojvođanskim. Objavljeni u vremenskom rasponu od nekoliko godina,

 


[1] Šajinović, Miloš, Savremene novosadske biblioteke, [Bibliotekarski godišnjak Vojvodine, Novi Sad, 1960], 75.

 

Šajinovićevi tekstovi precizno označavaju tada savremene prilike rada sa knjigom u novosadskoj sredini sredinom šezdesetih godina XX veka.

Kada su u Novom Sadu 1954. godine osnovani Filozofski i Poljoprivredni fakultet stvorene su biblioteke ovih akademskih ustanova koje su se, po rečima Miloša Šajinovića, formirale poklonima i donacijama stranih diplomatskih predstavništava (na Filozofskom fakultetu postoji i danas Centralna biblioteka i niz seminarskih). Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu je sredinom pedesetih godina minulog veka (1955/1956) imao biblioteku sa azbučnim i predmetnim katalogom u kojoj je bilo 37 naslova periodike na srpskom i 180 časopisa na stranim jezicima.

Da je otvaranje Više pedagoške škole u Novom Sadu 1946. godine praćeno stvaranjem biblioteke ove ustanove (početkom šezdesetih godina imala “oko 19.000 hiljada i oko 130 naslova časopisa”[2]) dokumentuje Miloš Šajinović u tekstu Status biblioteka i bibliotekara Viših škola u Vojvodini . Spisak bibliotekâ ustanova u kojima su se školovali privredni, prosvetni i kadar državne administracije dopunjava Šajinović analizom prilika u Višoj pedagoškoj školi u Zrenjaninu, Višoj tehničkoj mašinskoj školi u istom gradu i Višoj tehničkoj školi u Subotici. Razmatrajući statutarne odredbe ovih prosvetnih zavoda Miloš Šajinović ističe prečesto “nedovoljno razumevanje vrste, obima i značaja poslova u biblioteci i odgovornosti bibliotekara[3]”. Na osnovu kontakata sa stručnim osobljem Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača iz Novog Sada (koja, s jeseni 2015. godine, poseduje 11.942 monografske publikacije) stiče se utisak da “стручне кадрове за јаслице, обданишта и забавишта”[4] i danas ima ko da obrazuje i uslužuje pedagoškom i drugom literaturom. Sve u gradu u kojem je službovao i slavni Đorđe Natošević, referent srpskih narodnih škola…

Biblioteka “Kliničke bolnice”, knjižnica Instituta za medicinska istraživanja sa sedištem u Novom Sadu, niz knjiga sa novosadskog Instituta za tuberkulozu, biblioteke Pokrajinskog zavoda za zdravstvenu zaštitu i Pasterovog zavoda analizirane su su Šajinovićevom radu Novosadske medicinske biblioteke iz 1964. godine. Klinička i nekadašnja Pokrajinska bolnica, današnji Klinički centar Vojvodine, poseduje biblioteku u kojoj se “praktikuje (se), u granicama mogućnosti, nabavka svake naše medicinske knjige”[5]. Danas se “okupljalište” stručne medicinske literature na srpskom i stranim jezicima  nalazi na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu čija je Biblioteka “centar za biomedicinsko naučno-informisanje u Vojvodini”.[6] Prema podacima iz spomenice Medicinskog fakulteta izdate 2010. godine (povodom 50 godina rada visokoškolske ustanove iz novosadske Hajduk Veljkove ulice) biblioteka je matična i depozitna

 


[2] Šajinović, Miloš, Status biblioteka i bibliotekara Viših škola u Vojvodini, [Bibliotekarski godišnjak Vojvodine, Novi Sad, 1962], 224.

[3] I Šajinović, Miloš, Status biblioteka i bibliotekara Viših škola u Vojvodini, [Bibliotekarski godišnjak Vojvodine, Novi Sad, 1962], 229.

[4] http://www.vaspitacns.edu.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=252&Itemid=178

[5] Šajinović, Miloš, Novosadske medicinske biblioteke, Bibliotekarski godišnjak Vojvodine, Novi Sad, 1964], 166.

[6] Izveštaj o radu Biblioteke Medicinskog fakulteta u Novom Sadu u 2014. godini, Novi Sad, Medicinski fakultet, 2015.

 

jer prikuplja radove zaposlenih u Kliničkom centru Vojvodine i nizu drugih medicinskih ustanova u gradu koji je još 1748. imao “gradskog hirurga”, Andriju Leba…

Osim analiziranih tekstova namenjenoj široj publici zainteresovanoj za položaj knjige u društvu, Miloš Šajinović  pisao je i o njeknjižnoj građi u bibliotekama. S obzirom da je od februara 1978. do penzionisanja 1984. godine  rukovodio Odeljenjem neknjižne građe u Biblioteci Matice srpske bibliotekar Šajinović se uverio u specifičnost rada sa plakatima, geografskim kartama, muzikalijama, raznim dokumentima…  Iz tog perioda datira njegov tekst Vojvođanski pozorišni plakat u Sečenjijevoj biblioteci u Budimpešti objavljen u Godišnjaku Biblioteke Matice srpske za 1978. godinu. U ovom stručnom glasilu se od sedamdesetih godina do danas objavljuju stručni prilozi o istorijatu i savremenim funkcijama domaćih ustanova kulture koje knjigu čuvaju.

Decembra 1979. godine pesme Miloša Šajinovića objavljene su u našem najuglednijem književnom časopisu, Letopisu Matice srpske. Ciklus od šest pesama počinje Stopom, a završava Psovkom

 

Related posts:

Jermenska priča II
Danica Jovanović
Osam decenija fondacije Gugenhajm

1 Comments For This Post

  1. Opsenar Says:

    Očigledno je, iz teksta, da je ovaj čovek bio vrsni stručnjak u radu sa knjigama i notama, geografskim kartama…

Ostavi komentar