Tag Archive | "Spiridon Mitić"

Tags: ,

Spiridon Mitić

Posted on 25 March 2013 by heroji

Pero Zubac

Sećate li se Spiridona? Hodao je uvek ubrzanim korakom, govorio kao da ima povišenu temperaturu, uvek sa nekim ushitom, sa nekom nedefinisanom radošću, posebno kada sretne nekoga sa kim bi mogao porazgovarati o temama iz umetnosti. Tamne, zatemnjene zapravo, naočare, povelike, uvek tamna odela i sivi mantili. Sav od finoće, predusretljivosti, ljubazan i nenametljiv. Živeo je krajem šezdesetih u Subotici.

Znate li nešto o Spiridonu?

Možda se sećate, vi stariji, kada su naše visokotiražne novine, čini mi se najobimnije zagrebačka „Arena”, pisale senzacionalno kako je Salvador Dali otvorio izložbu slika jednom našem mladom, skoro nepoznatom slikaru, Jugoslovenu, usred Pariza i objavile kolor fotografije na kojima Dali, sa čuvenim štapom i još čuvenijim zašiljenim brkovima, drži o vratu jednu Spiridonovu sliku, izigravajući živi štafelaj. A naš Spiridon u nekoj čudesnoj odeždi, upravo kao stigao sa planete Gorosan, na kojoj od svih svetskih naših slikara najviše cene Dalija, sa zlatnim oreolom oko glave, ponosno gleda u budućnost koja mu se smeši. Ako se ne sećate, podsetili smo vas. Istina je, nije fotomontaža. Dali je i posle mnogo pomogao Spiridonu da se predstavi svetu kao slikar budućnosti.

To je onaj Spiridon, nastavnik po struci, zaljubljenik u finese jezika, ratno siroče odraslo po domovima, internatima, sa detinje zapamćenim niškim akcentom, onaj čudesni zanesenjak i poštenjačina koji bi podelio s čovekom poslednje parče hleba, onaj što se razočarao u naše male i velike gradove, naše školstvo i odnos prema kulturi, pa se otisnuo u Pariz trbuhom za kruhom, mučio se, smislio i uspeo.

spiridon_dali

I u Parizu je, kao i u Subotici, prvo bio nastavnik, radio je i mnogo teže nepesničke i neslikarske poslove, čekajući svoju šansu.

Mi, njegovi drugovi, još iz zrenjaninskih srednjoškolskih dana, pa dana novosadskih, gospođinačkih i subotičkih, cenili smo ga kao pesnika, prvu knjigu je objavio u ediciji prve knjige „Matice srpske”, a poslednji ozbiljniji pesnički istup u domovini bio je dodatak „Rukoveti”, broj 3–4 iz 1970, sa njegovom poemom „Dokovi”. Kao da je znao sa kojom će idejom opseniti Salvadora Dalija, on je ovu

poemu posvetio „Državnicima planete Zemlje srdačno”. U uvodu su stihovi iz juna 1970:

„Ovo devetsto sedamdeseto proleće hramlje

Od bola

Za čovekom, za pesmom

Koja pokušava da pticu i metal izmiri

Ovo sedamdeseto umorno kontinentalno

S mukom se približava cvetu.”

Spiridon mi se iz sveta, katkada, javi ponekom razglednicom ili telefonom. Često spominje Suboticu, subotičke prijatelje i subotičke dane. Povremeno mi pošalje kataloge sa svojih izložbi u svetu. Ređaju se: Pariz, Strazbur, Minhen, Frankfurt, Cirih, Lugano, Njujork, Vašington, Sautempton, Čikago, Hjuston, Atlanta, Sent Luis, Los Anđeles, Osaka, Tokio… Prepisujem, koliko umem da prevodim, neke rečenice iz kataloga: „Spiridon je jedan od slikara i pesnika današnjih dostojnih divljenja” (Rože Pejrefit); „Spiridon je slikar od renomea u Evropi i SAD. Mističar, umetnik igre, sa nebesnim darom koji mu je doneo tu čudesnu darovitost… ” (iz „Dernieres nouvelles“, Strazbur); „…Mariee Bumineuse je jedna sinteza izuzetne koloritosti i poetičnosti. Ovo je himna ljubavi i jedna najava (objava) apokalipse” (Luj Aragon, godine 1982).

03x20Spiridonx20Posterx20600.1L

Mogli smo nabrajati još, a i ne prevoditi ništa. To što Spiridon sada slika na velikim formatima gledao sam u našim davnim đačkim danima na njegovim skicama u blokovima gde je zapisivao svoje rane pesme o Mariji. Dobri, stari Spiridon Mitić.

Davna subotička poema Mitićeve „Dokovi” sva je okrenuta mistici, svetu zagrobnom, iza naših vidika i naših mogućnosti spoznaje. Kada se danas čita vidljivo je da je pesnik opisao nešto što se tu i nama i onima oko nas. A ceo svet je oko nas. Pesnik je video anđele sa dva lica:

„Kad zaposeše dokove

Sve živo se uspravi i skameni

Ribe se nastaniše u gorama

A zveri u vodama…”

„I stigoše hodže, prote biskupi, Stigoše od istoka i zapada”

– zapisa pesnik i svi u glas povikaše: ovo naše sunce hoće da nam odsunci! Mogla bi se ova poema, Mitićeva, subotička, tumačiti kaopoema vidilica, ali to nije tema ovog zapisa. Nakana mi je da napomenem Subotičanima da je Subotica idealan grad za jednu reprezentativnu izložbu Mitićevih slika jer Spiridon nikada nije izlagao u svojoj domovini. Pa živi čuli i videli!

Comments (5)