Tag Archive | "Andrej Nosov"

Tags: , , , , , , , ,

Blažo Radoman

Posted on 29 August 2015 by heroji

Grad teatar- otvaranje ka budućnosti

 Grad teatar Budva ide ka svom 30-tom izdanju- narednog leta- ozbljine godine i ozbiljna istorija – grad teatar je svakako jedan od najznačajnijih  festivala u regionu, ne samo ambijentalnih…. Festival koji traje gotovo čitavo leto i deluje na više frontova. Ovo izdanje po prvi put je otvorio nobelovac i to Mario Vargas Ljosa. Bogato nasleđe je ono odakle crpimo, a i što nas na jedan način može obavezati, ali i biti vetar u jedrima u vremenu koje dolazi- na tom tragu razgovaram sa direktorom Grada teatra Blažom Radomanom- o 29-tom izdanju festivala i o planovima za budućnost, uspostavljanji+u novih standrada. Razgovarali smo ovoga avgusta taman pred premijeru predstave ’’Aveti’’u režiji Andreja Nosova koju je Grad teatar realizovao u koprodukciji sa MESS-om i Bitef teatrom.

 

 

Grad teatar je poznat po veoma uspešnim koprodukcijama, sa jedne strane to je model zgodan zbog udruživanja novca, a opet – često su umetnička mešanja zaista plodotvorna.

Ono što krasi grad teatar za ovih gotovo 3 decenije  postojanja jesu koprodukcije do sada smo ih imali 66, ako racunamo i tri ovogodišnje  to je 69 za tacno 29 godina trajanja Grada teatra – sto je svakako impozantna cifra, ne samo za Grad teatar nego za pozorišta koja rade 365 dana u godini.

Kada smo pravili plan za ovaj festival, a mi imamo uvek nekoliko nivoa odlučivanja, kao izvršni direktor svakako formiram selektore programa koji uz umjetničkog direktora čine direkciju festivala i to je prvi filter kroz koji se donose odluke. Ove godine imali smo tri klasika- upravo je direkcija festivala predložila da to budu klasici, a pogotovo da se prvo igra Šekspir jer i kada je Grad teatar počinjeo 1987-me imali smo Šekspir fest, a evo prve kalendarske godine mog mandata- igran je ’’Julije Cezar’’ u režiji Kokana Mladenovića.

Koprodukcije kada je o ekonomskom dijelu reč jesu svakako jeftinije , drugi razlog je – mi želimo da naše predstave žive da se igraju u regionu… Kada smo formirali program naša ideja vodilja bila je, kao uostalom svih ovih 29 godina, kvalitet na prvom mjestu. Željeli smo da imamo predstave iz svih republika bivše Jugoslavije i u tome smo svakako uspjeli. Moram da naglasim značaj opštine Budva koja nas od početka postojanja festivala podržava – rukovodstvo koje je vodilo grad kada je festival nastao imamo je viziju šta znači kultura za imidž jedne turističke destinacije, a samim tim da jedan deo gostiju sjutra svoj odmor planira gledajući program Grada teatra.

Citiraću Dina Mustafića koji je režirao predstavu ’’Srodne duše’’ u koprodukciji koju smo napravili sa tuzlanskim pozorištem i pozorištem Republike srpske u Banja Luci i koji je divno rekao:’’Prošlo je  20 godina od Dejtonskog sporazuma , mi koji živimo jedni od drugih oko 2 sata vožnje, bilo je potrebo da nas zove Grad teatar da sarađujemo.’’ Prvi put imate saradnju pozorišta iz Federacije i Republike srpske, a mi smo ih spojili i nama zaista godi ta činjenica.

Predstave igrane na festivalu su vrlo pažljivo birane i vidim da su naišle na jednu pozitivnu kritiku stručne javnosti . Kao direktor Grada teatra ne izdvajam ni jedan segment programa – da li je to koncert, književno veče, predstava ili izložba sa jednakom pažnjom mu pristupam. Ove godine imali smo jedan program Grada teatra – po prvi put u Crnoj Gori, po prvi put u istoriji  festival je otvorio jedan nobelovac- Mario Vargas Ljosa, koliko je to značajno biće jasno ako vam kažem da je taj isti Ljosa odbio da otvori frankfurtski Sajam knjiga. To smo uradili sa našim partnerom ’’Nova knjiga’’ u Podgorici i zaista želim da im se zahvalim.

Radili smo promene i kada se radi o muzičkom djelu festivala željeli smo da izbegnemo svaku vrstu komercijalizacije u neki pop recimo… Imamo manje programa nego prošle godine svega 5, ali govorimo pre svega o kvalitetu programa. Siguran sam da će posljednje večeri kada spustimo zavese po 29-ti put-  mi imamo gostovanje Al di Meole koji je zaista čuveni američki gitarista italijanskog porijekla i upravo da bih potvrdio moje uvodne riječi- moram  da kažem da već imamo rezervacije ljudi zovu iz Beograda, Novog Sada- ljudi žele da dođu u Budvu baš kada je koncert.

Likovni program je isto vrlo kvalietan, predstavili smo,recimo, zanimljivog japanskog umjetnika Mizokamija…

RADOMAN

Ono što naročito negujete su saradnje sa ambasadama…

Već godinama sarađujemo sa ambasadama , a ove godine smo tome naročito dali značaj, intenzivirali ih to je svakako jedan od najboljih načina da se približimo i upozname druge kulture, a i da predstavimo našu. Mi smo imali ove godine jedno književno veče u saradnji sa ambasadom Grčke u Crnoj Gori -to je bio Mingas. Pošto je ta večer, bilo je to u februaru, veoma dobro prošla, već smo počeli pregovaramo sa njihovim ministarstvom odbrane o održavanju koncerta njihovog orkestra ratne mornarice koji je isto održana u Budvi na sceni između crkava i moram da priznam naišli smo na izuzetan prijem i zadovoljstvo publike…

Mi smo prošle godine bili gosti u Kanadi u saradnji sa njihovom ambasadom na Sinar festu, grubo da se izrazim – to je festival festivala…. tako je počela saradnja i ove godine smo imali izložbu Žo An Lanvila u crkvi Santa Marija,a imali smo priliku da vidimo monodramu kanadske umjetnice Tine Milo koja vodi porijeklo sa naših prostora.

Ove godine imamo 51 festivalsko veče, svaki dan imamo neki segment programa i vidim da je program kvalitetno ocijenjen, a ono što je najbitnije za naše programe- traži se mjesto više.

Na posletku Bisera Veletanlić je nastupala i sama rekla da želi da se oprosti od svoje karijere baš na Gradu teatru. To je svakako veliko priznanje festivalu.

Sigurno pogotovo što je to još jedno svedočanstvo da je Grada teatra festival ozbiljnog kontinuiteta i bogate prošlosti.  Ove godine dominira region, hoće li se to menjati?

Kultura je uvjek ta koja spaja, ako nam neko nešto predloži mi smo vrlo otoreni, jedina barijera, a to je tako bilo da ste u Podgorici, Novom Sadu, Sarajevu… jeste novac. Mora se voditi računa, ali džaba se izdvajaju sredstva ako predstava ne nastavlja da živi. Predstave festivala se, kao što znate, rade na otvorenom, na taj način mi vršimo jednu valorizaciju tog prostora s obzirom na naše kulturno istorijsko nasleđe i ponosan sam na to. Scena između crkava i amfiteatar na Svetom Stefanu su zaista univerzalne scene – glumci, reditelji, producenti, kažu da je zaista nevjerovatan osjećaj izvesti predstavu na Svetom Stefanu- zato se zahvaljujem zakupcu Svetog Stefana ’’Adriatic properties’’ koji je prepoznao Grad teatar kao partnera koji može,  koji je dostojan da koristi tu scenu- oni su nam to besplatno ustupili i sve naše premijere se igraju upravo na toj sceni. U pravu ste, region dominira – to je prostor jednog jezika, osim toga, imam mišljenje, mada ja nisam čovek iz kulture, pre svega sam menadžer, mada imam zaista stručne saradnike – smatram da naš program treba da prilagodimo i onim gostima koji nisu sa našeg govornog područja da bi mogli da prisustvuju tim predstavama. Mi ove godine imamo našu prošlogodišnji koprodukciju na repertoaru to je ’’Prokleta Avlija’’, to je savremeni balet i tu naravno, nema jezičke barijere. Izuzetna posećenost i upravo publika  koja nije sa ovog govornog područja. Čini mi se da su mjuzikli isto dobar način da privučete raznovrsnu publiku- zašto? Zato što vam nije potreban prevodilac.

’’Prokleta avlija ’’ će se igrati i na Cetinju- neka i drugi gradovi u Crnoj Gori dobiju priliku da vide šta radi Grad teatar. Kada sam ljudima iz Cetinja rekao da bih doveo jednu predstavu- vjerujete taj dogovor je trajao tri minute. Ponosan sam i na taj segment našeg djelovanja.

 

Život predstava nakon premijera na festivalu? Na zatvorenim scenama?

Postoji jedna ideja, vjerujem da ćemo do kraja mog mandata staviti kamen temeljac – da Budva ima pozorište. Mi imamo jedan savremeni bioskop koji ima 4 sale i mi ćemo jedan dio naših predstava , po prvi put, igrati i zimi. Naravno bićemo suočeni sa ograničenim tehničkim mogućnostima ali se nadam da ćemo ih uklopiti i da ćemo živjeti tokom cijele godine.

Sami ste rekli u umjetnosti se granice brišu, ide se stalno dalje- tako i mi sebi postavljamo određene standarde- uvodimo nove segmente u muzički program, tako  ćemo početi od septembra kada spustimo zavese sa jednim filmskim festivalom u saradnji sa opštinom Budva i ’’Lovćen’’ filmom , to je jedan školski primer privatnog i javnog partnerstva, nadam se da će i on isto postati tradicionalan.

Dakle, za 30-to  izdanje festivala- planirate da proširite granice Grada teatra?

Želimo da 3 decenije obilježimo na način dostojan Grada teatra, to nije smao moja zasluga, ovdje sam tek godinu dana- to je zasluga svih zaposlenih koliko postoji Javna ustanova Grad teatar, zasluga svih članova savjeta i zasluga svih direktora festivala. Sa posebnom pažnjom pristupamo realizaciji programa narednog festivala- otvaranje će biti zaista posebno. Zaista ćemo se tome posvetiti po završetku ovogodišnjeg festivala, jer smo zaista u gužvi dok festival traje – svi zaposleni su angažovani rade po cio dan i treba ih zaista pohvaliti. Mi nemamo radno vrijeme, praktično, vi ovdje uvijek možete naći nekog da vas dočeka.

Planiramo i izradu novog sajta koji će biti multifunkcionalan , tu želimo da budemo lideri u regionu, a siguran sam da to jesmo po samom programu.

 

Razgovarala: Nataša Gvozdenović

 

Comments (1)