Tag Archive | "Nikolas Rej"

Tags: , , , , , , , ,

Voleo film i Šibenčanku Oju Kodar

Posted on 06 September 2015 by heroji

ORSON VELS – VEK OD ROĐENJA SLAVNOG SINEASTE

Voleo film i Šibenčanku Oju Kodar

 Siniša I. Kovačević

 

Ove godine odvija se bogat program povodom veka od rođenja Orsona Velsa (1915-1985), mada počasti i retrospektive kada su u pitanju značajna imena svetske kinematografije ne izostaju i van pravila „okruglih godišnjica”. Za mnoge najveći filmski reditelj svih vremena i potpisnik najboljeg filma („Građanin Kejn”), Vels i danas ne prestaje da izaziva polemike o sebi i svom stvaralačkom izrazu. Podsetimo, tokom bogate karijere, ovaj velikan svetskog filma učestvovao je u nekoliko koprodukcija snimanih na području bivše Jugoslavije („Tatari”, „Austrelic”, „David i Golijat”), a glumio je u filmovima „Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića i „Tajna Nikole Tesle” Krste Papića.

Orson Vels - foto

 

Uprkos izuzetnom uspehu filma „Građanin Kejn”, Vels se četrdesetih godina prošlog veka sukobio s medijskim magnatom Randolfom Herstom koga je i opisao u svom remek-delu. Prešao je u Evropu i ‒ posle dugog nagovaranja ‒ prihvatio ulogu u filmu „Treći čovek”. Opovrgao je glasine da je on režirao film umesto Kerola Rida, dodajući da je pored glume njegov skromni doprinos bila jedino rečenica (koja ne postoji u scenariju) „Italija je imala Bordžije, ali i Mikelanđela, Leonarda i renesansu, dok je Švajcarska za pet vekova mira i demokratije dala samo sat s kukavicom”.

 

Kao režiser i scenarista, Vels je ostao na margini velikih studija, a mnogi njegovi filmovi nisu postigli značajniji komercijalni uspeh. Pratio ga je glas da je „težak autor” za svoje producente, zbog čega je večito ratovao s holivudskim establišmentom. Za Velsa se često govorilo i to da je imao nekoliko verzija scenarija, da je trošio mnogo novca i probijao rokove. Skupljao je novac i tehniku za svoje autorske projekte, i istovremeno sticao veliku popularnost kao filmski glumac. U Zagrebu 1962. godine režirao je adaptaciju Kafkinog „Procesa”, a ekipa filma (Entoni Perkins, Žana Moro, Romi Šnajder) bila je smeštena u hotelu „Esplanada”. Tu se Vels upoznao s mladom vajarkom Ojom Kodar, koja će tokom sledeće dve decenije biti njegova partnerka, muza, ali i filmski saradnik.

 

Oja Kodar (pravo ime Olga Palinkaš) rođena je u Šibeniku, u porodičnoj kući Belamarića ‒ od kojih je poticala njena majka. Smatra da je od oca arhitekte Palinkaša (mađarskog porekla) nasledila sklonost ka likovnim umetnostima, što joj je bilo veoma korisno tokom studija vajarstva (Zagreb, Pariz). Sada, kada nije posvećena filmu, ima više vremena da izlaže svoje skulpture i slike. Pre šest godina imala je izložbu u Tribunju (šibenska regija), a 2006. u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku. Sa setom pominje intenzivnu izložbenu aktivnost u inostranstvu, kao i vreme kada su o njenim radovima pisali „Boston san”, „Patriot lider” i „Boston gloub”.

 

Orson Vels - Oja Kodar i Orson Vels - foto

Filmska karijera, kao i privatni život Oje Kodar, neraskidivo su vezani za Orsona Velsa. Od kraja šezdesetih, pa sve do umetnikove smrti, bila je glumica ili saradnik u njegovim filmovima iz tog razdoblja (televizijski „Mletački trgovac”, nedovršeni igrani filmovi „Dubina” i „Druga strana vetra”, dugometražni dokumentarni „Istine i laži”). Kao Velsova nasledica i suvlasnik njegovih nedovršenih filmova, Oja Kodar ima mnogo sačuvane građe. U njenoj vili u Primoštenu nalaze se stotine fotografija sa snimanja i zajedničkih putovanja, kao i Velsovi originalni crteži i slike.

 

Godine 2008, u Supetru na Braču, organizovana je izložba posvećena Orsonu Velsu, a poznati glumac Arman Asante čitao je pisma koja je veliki reditelj pisao svojoj Oji. Već duže vreme, Kodarova nastoji da ostvari Orsonovu ideju i da u Primoštenu osnuje filmsku školu, u okviru koje bi bio muzej s predmetima iz rediteljeve arhive. Vels je u Primošten dolazio bar dva puta godišnje, najčešće brodom iz Italije, ali uvek inkognito jer nije želeo publicitet. Danas, kada je svaki turista s mobilnim telefonom potencijalni paparaco, teško da bi mu ovakva želja za privatnošću pošla za rukom. Mada, ko zna, možda bi „čovek sa hiljadu lica”, svojevrsni umetnički kameleon, uspeo da se provuče maskirajući se u nekog od svojih likova.

 

Dalmatinski „susret” dvojice velikana

 

Nije poznato da li je došlo do susreta Orsona Velsa i Nikolasa Reja u Dalmaciji. U svom filmu „Doktor Rej i Đavoli”, rađenom prema romanu Dilana Tomasa, reditelj i scenarista Dinko Tucaković „uredio” je da do susreta dođe. Orson Vels i Nikolas Rej su se dobro poznavali, s obzirom da je čuveni glumac bio narator Rejovog biblijskog spektakla „Kralj kraljeva”. Često su boravili u Jugoslaviji u tom razdoblju, pa je postojala sumnja da li su se našli u trenutku dok je Rej na Hvaru pisao „Doktora i đavole”, a Vels pripremao „Dubinu” sa Žanom Moro, Lorensom Harvijem i Ojom Kodar u glavnim ulogama. Kako je u Tucakovićevom filmu ostvaren spoj fikcije i stvarnih događaja tokom Nikolasovog boravka u Jugoslaviji, on je odlučio da prekine dilemu i prikaže susret dvojice filmskih velikana.

 

Sjaj i raskoš zagrebačke „Esplanade”

 

Potreba za izgradnjom „Esplanade” nastala je jer su dva najpoznatija hotela tog vremena postala premala za sve veći broj putnika koji su u Zagreb stizali poznatim Orijent ekspresom. Tih godina, „Esplanada” je postala mesto radnje ljubavnih priča u nekim proznim delima savremenih pisaca, a hotel je, kako se govorilo, „privlačio nezadovoljne žene i njihove ljubavnike”. Interesantno je i to da se prvi striptiz u Zagrebu dogodio u „Esplanadi”, na oproštajnoj zabavi jednog italijanskog grofa. Još jedan, vrlo zanimljiv događaj, odigrao se u ovom hotelu. Bio je to izbor za Mis Jugoslavije 1926. godine.

 

Ovaj, najmoderniji hotel srednje Evrope, privukao je mnoge poznate ličnosti. Gosti „Esplanade” bili su Džozefina Bejker, ali i Čarls Lindberg, čovek koji je prvi preleteo Atlantski okean. Tokom 1941. godine i prvih dana strane okupacije, hotel „Esplanada” postao je sedište Gestapoa i Vermahta. Ratnu atmosferu u hotelu najbolje je opisao italijanski pisac Kurcio Malaparte u svojoj noveli „Kaput”, koji je tokom 1943. bio ratni dopisnik rimskih novina iz Zagreba. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka, najpoznatiji gosti hotela bili su Šarl Aznavur, Artur Miler, Dizi Gilespi, Luj Armstrong, Orson Vels, ali i mnogi drugi. Kada je davao na čišćenje odela, Vels nikada nije uzimao novac koji je bio u džepovima. Pored napojnica koje je ‒ kao što se vidi ‒ davao na originalan i šarmantan način, hotelsko osoblje ga se sećalo i kao velikog gurmana i živahnog čoveka.

Comments (4)