Stvaranje energije čudesnom iskrom božanske vizije

Posted on 24 March 2014 by heroji

Dragan Uzelac

 

Nikola Tesla

 

  ,,Stvaranje energije čudesnom iskrom božanske vizije“

 

uvod: Paljenje iskre – osnove biografije…

 

Srpski naučnik, čovek van vremena i poređenja – Nikola Tesla, jedan je od najoriginalnijih mislilaca u istoriji čovečanstva, preteča na mnogim poljima tehničke civilizacije, blistavi um koji je vlastiti vizionarski istraživački rad usmerio ka dobrobiti ljudskog roda, nasuprot mnogim ,,genijima“ čija je kreacija završila na polju destrukcije i razvoja sredstava za uništenje sveta ratom. Velika duša, čisto srce, plemenit čovek uvek barem za korak ispred svog vremena, humanista u potrazi za istinom, lepotom i vizijama koje su ga progonile ka cilju da vlastitom kreacijom osvetli svet i obuhvati kosmos čudesnom stvaralačkom iskrom koja premoštava sve udaljenosti, granice i predrasude neznanja i straha od nepoznatog. Ogroman čovek, sa širokom dušom Like, koji je vizijom obuhvatio sav svet i prosvetlio ga energijom empatije i božanske lepote radosti življenja…

Rođen je 10. jula 1856. godine u Lici, u selu Smiljan kraj Gospića, graničnoj pokrajini (Vojna krajina) Austrougarske monarhije, kao sin srpskog pravoslavnog sveštenika Milutina i Đuke (rođene Mandić), ćerke srpskog pravoslavnog sveštenika. Nikola je bio četvrto, od ukupno petoro dece oca Milutina i majke Đuke. Omanja kuća u kojoj je rođen nalazila se uz samu srpsku pravoslavnu crkvu, kojom je upravljao njegov otac, paroh Milutin Tesla. Pošto je Milutin u slobodno vreme pisao pesme, Nikola je odrastao u ritmu poezije i hrišćanskom duhu, uz citate iz Biblije. U svojoj mladosti Tesla je takođe pisao pesme, ponevši ih kasnije sa sobom u Ameriku. Pisanje pesama nastavio je tokom čitavog života, uvek rado recitujući poeziju pred prijateljima na više jezika koje je rano savladao.

U dobi od svega pet godina sagradio je svoj prvi izum  malo vodeno kolo na obližnjem potoku, verovatno preteču budućih moćnih turbina. Legendarni pokušaj malog Nikole da poleti uz pomoć kišobrana s vrha krova od senika završio se kao neuspešna anegdota budućeg istraživača i konstruktora. Čudesna dečačka mašta iz pastirskog Smiljana i poljana Like prenela se kasnije na brojne fantastične tehničke izume i rad sa strujama visokog napona. Idilični pastoralni prizori rodne Like obogatili su ogromnu dušu budućeg genija lepotom i energijom koju je kasnije preneo na čitav svet, nenavikao na tu vrstu nesebičnosti davanja, deljenja i radosti, one najhumanije moguće – radosti stvaranja i darivanja. Iz tog ranog doba razvoja budućeg naučnika seže i trauma gubitka brata Daneta, kojem se divio, te verovatni začetak Tesline ekscentričnosti i nekih njegovih teško razumljivih navika i osobina. Budući ,,vuk samotnjak“ (nikada se nije ženio, posvetivši svu energiju i život nauci i dobrobiti za druge ljude) i vizionar, nosio je u sebi mnoštvo neuhvatljivih i nerasvetljenih tajni, osobenosti teško razumljivih bilo kom običnom smrtniku. Njegova aura ostala je gotovo netaknuta spoljnim uticajima, obogaćujući svet oko sebe svetlošću božanske iskre i energijom besmrtnih.

Osnovno školovanje uspešno završava u rodnom Smiljanu i Gospiću, a gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca (današnja Hrvatska). Nakon smrti brata Daneta, koja ga je veoma pogodila i probudila u njemu uspavanu snagu volje, mladi Nikola se okreće gotovo spartanskom duhu i počinje sa disciplinovanim vežbanjem samokontrole. Mada mu je od rođenja bio namenjen sveštenički poziv, on je hteo da postane inženjer. Da bi ga odvratio od te želje, nepopustljivi otac, paroh Milutin zadavao mu je svakodnevne obaveze: One su obuhvatale vežbe pogađanje tuđih misli, ponavljanje dugačkih rečenica ili obavljanje računskih operacija napamet. Ove su dnevne vežbe trebale osnažiti pamćenje i um, a posebno razviti osećaj kritičnosti, i nesumnjivo su za mene bile od velike koristi, prisećao se kasnije Nikola Tesla. Kao i njegovog pokojnog brata, Nikolu su mučile čudesne pojave koje su mu se javljale u glavi u vidu snažnog bleska svetlosti. On sam je to opisao kao ,,čudnovatu boljku zbog pojava slika, često propraćenih snažnim bleskom svetlosti, koji bi mu zamaglili pogled na stvarne predmete i uticali na moje misli i delovanje. Bile su to slike stvari i prizora koje sam stvarno video, a ne onih koje sam izmišljao“. Pomenute vizije stvorile su u Teslinoj glavi sve njegove buduće izume – slike mašina koje su postale stvarnost koja je osvetlila, prosvetlila i unapredila čovečanstvo izvevši ga iz mraka kako fizičkog tako i duhovnog. Da bi se oslobodio slika koje su ga progonile i sebi olakšao dušu, Tesla je počeo predočavati izmišljene svetove.

Na studijama tehnike u Gracu bio je prvi u rangu iz svih predmeta. Pronicljivi, božanski duh pronalazaštva i intuitivnog poniranja blistavog uma sa one strane vidljivog i nedokučivog, u tajne prirode, javlja se u njemu već tih godina. Sam Tesla objašnjava svoje vizije koje su ga dovodile do izuma: Moja je metoda drugačija. Ne žurim se započeti s praktičnim radom. Kad mi se javi ideja, odmah u svojoj mašti počinjem s njenom izgradnjom. Menjam konstrukciju, usavršavam je i u mislima pokrećem uređaj. Meni je sasvim svejedno radi li moja turbina u mislima ili je ispitujem u laboratoriji. Bez izuzetka, moj bi uređaj radio onako kako sam i zamislio kako treba raditi, a rezultati eksperimenta bili bi onakvi kakve sam očekivao. Odlučan da položi dve godine studija u Gracu za jednu, učio je od tri sata ujutru do jedanaest naveče. Nagon da dovrši sve do čega se dohvati umalo ga je ubio kad je počeo čitati dela francuskog mislioca Voltera. Na svoj očaj uvideo je da se radi o gotovo stotinak knjiga, štampanih sitnim slovima ,,koje je taj monstrum napisao ispijajući 72 šolje kafe na dan“. Tesla se nije smirio dok ih nije pročitao sve.

Radnu karijeru započinje kao crtač u telefonskoj centrali Budimpešte. Potom radi na izgradnji nove telefonske centrale, a nakon prodaje firme, seli se u Pariz. Kao već dokazan i perspektivan pronalazač sa idejama i vizijom zapošljava se u Edisonovom Električnom kontinentalnom društvu za Evropu. Kao uspešnog mladog inženjera dalji put ga odvodi ka samom Edisonu, u Ameriku, s najboljim preporukama. Nakon uspešno obavljenog rada (ali bez dobijene obećane novčane nagrade, što će ga pratiti kroz život  kao osobu čije su pronalaske i novac prisvajali drugi) na poboljšanju dizajna generatora Edisonovih električnih centrala, Tesla bez razmišljanja i straha daje otkaz slavnom američkom pronalazaču i otvara svoju firmu. S malim brojem saradnika počinje izradu svojih patenata za naizmeničnu struju. Kao veliki vizionar, čovek ogromnog intelekta i duše, pronicljivosti i neverovatne posvećenosti idejama i radu (uz asketsko odricanje od svega što ne služi toj svrsi), Tesla otkriva brojne nedostatke jednosmerne struje (koju je forsirao perfidni Edisonov duh, zaslepljen isključivo materijalnom, sebičnom korišću), suprotstavlja se Edisonu i istrajava u radu na vlastitom projektu do trijumfalne pobede u desetogodišnjem ,,ratu struja“.

Teslini osnovni radovi obuhvataju: obrtno magnetno polje, polifazne sisteme naizmeničnih struja, prenos energije na velike daljine, visokofrekventne struje visokih napona, antene, i osnove radiotehnike. Kao čovek koji je svojim vizijama, umom i snovima išao daleko ispred svog vremena, učestvovao je u pronalaženju ili bio preteča: radara, elektronskog mikroskopa, telemehanike, teledinamike, televizije, termovizije, Kirlijanove fotografije, elektromedicine, fiziološkog dejstva elektrostruja, pravljenja veštačke kiše i munja, promena klime, izazivanja zemljotresa, kao i tehničkih čuda koja su samo njemu bila jasna i danas ostaju tajnama koje izazivaju kontroverze. Pored pomenutih pronalazaka, radova i ideja, on je za života svojom metodom izračunao udaljenost između Zemlje i Meseca i odredio rezonancu Zemlje. Proračunao je i otkrio svojstva visokofrekventnih struja i predvideo njihovu višestruku upotrebu. Da ne postoje ove struje, radio i televizijske stanice prestale bi da rade, a astronomi u svemirskim letelicama izgubile bi vezu s ljudima na Zemlji.

Otvorio je vlastitim radom i eksperimentima neslućene mogućnosti na polju elektrotehnike, upkos činjenici da mnogi nisu priznavali njegove brojne patente ili su koristili njegova saznanja. Najočitiji primer jeste pronalazak radija. Tesla je u svom predavanju u Sent Luisu 1893, tri godine pre ,,prvog zvaničnog“ pronalazača radija  Markonija, objavio pet osnovnih principa radija, a to su bili: antena, uzemljenje, antensko kolo za podešavanje, odašiljač i prijemnik, međusobno podešeni na istu frekvenciju, i električni detektor signala. Vrhovni sud Amerike je 1943. godine presudio u korist Nikole Tesle i priznao ga kao istinskog pronalazača radija. Bio je to samo izuzetan, redak primer Teslinog stvarnog priznanja iza njega su ostali mnogi pronalasci i ideje kojima su se drugi okitili. Iza njega su ostale mnoge nerazumljive vizije, crteži, zabeleške i sve ono nezabeleženo osim u njegovim mislima i slikama.

Nikola Tesla je bio daleko iznad grabežljivog, materijalističkog i sebičnog shvatanja uskih ljudskih interesa i koristoljublja. Nošen duhom i lepotom stvaranja, otkrivanja i davanja, vođen božanskom iskrom otkrovenja i duhom nesebičnosti uzdigao se iznad svega i otišao putem vlastitih vizija i snova. Njegovo skromno poreklo, vaspitanje u duhu pravoslavnog hrišćanstva i nesebičnosti, kao i širina prostodušnosti krajeva u kojima je odgojen, bili su mnogo veći i humaniji od trivijalnosti i perfidnih, licemernih i koristoljubivih gadosti sveta kojem je pripadao a koji je svojim delima obogatio, osvetlio i oplemenio.

Preminuo je 7. januara 1943. godine, usamljen i skrajnut u njujorškoj hotelskoj sobi, na pravoslavni Božić. Simbolika datuma odlaska u večnost i svet ideja koji je sam sebi stvorio, govori više od bilo kakvih reči…

 

tema: životopis – Neka bude Tesla, neka bude Svetlost …

 

Svojim neobičnim otkrićima i mašinama, kao tvorac savremenog tehnološkog sveta, obasjao je čovečanstvo najsjajnijim bleskom vlastitih munja koji je kao nikad pre njega osvetlio stazu ljudskog tehničkog napretka. Prodrevši duboko, bez straha, pre svih u tajne elektriciteta, stvorio je savremeni svet električne energije. Ta Teslina energija je postala temelj na kome je sazdan industrijski sistem celog sveta. Osvetlio je tamu neonkama i fluorescentnom svetlošću, podario svetu struje visoke učestanosti koje stvaraju sva naša tehnološka čudesa bez kojih nam je život vremenom postao nezamisliv, bežičnim prenosom, radiom i televizijom, komunikacijski povezao celu planetu i spojio ljude u jedno globalno selo. Pronalasci ovog naučnog sveca bili su namenjeni miru, bezbednosti i opštem blagostanju svih ljudi na planeti. Njegov sistem polifazne naizmenične struje je omogućio da se iskoriste Nijagarini vodopadi i da počne novo doba vrlo velike električne snage, moći koja se prenosi celim svetom, pokreće i osvetljava čitav ljudski rod i život na planeti Zemlji. Osvetlio je i prosvetlio svet, uvevši ga u novo elektrificirano doba dodatnog ubrzanja, potonje informatike i povezanosti svega i svih na do tada neviđen način…

 

… doba dečačkih snova …

 

Neobični čovek Tesla razvio se iz darovitog deteta Nikole koji je crpeo nestvarnu snagu iz neobičnih izvora u sebi samome. Više nego ocu svešteniku, izvor za svoje pronalazačke moći pripisivao je svojoj nepismenoj, ali veoma praktičnoj majci Đuki. Od nje je nasledio neverovatno pamćenje i umetnički dar. Mnoštvo knjiga, pesama i vlastitih projekata držao je fotografski upamćene u glavi, i ,,prelistavao“ ih po potrebi, radeći na brojnim projektima, bez ikakvih zabeleški. Vrlo rano, još kao dete u svom ličkom selu Smiljanu, u dodiru sa bogatom prirodom tih krajeva iskazivao je svoju pronicljivu radoznalost i moći koje nisu krasile njegove vršnjake.

Vreme provedeno u školi više je vredelo po onome što je naučio van nje nego po onome što je naučio u njoj. Sve što je radio van škole mnogo ga je više zanimalo. Omiljeni predmet mu je bio matematika. Brzo je čitao, i imao gotovo nepogrešivo pamćenje. Lako je učio strane jezike i brzo je savladao nemački, italijanski i francuski jezik. Ipak, najviše su ga zanimale stvari iz mehanike. Biblioteka njegovog oca Milutina, sveštenika i paroha pravoslavne crkve u Gospiću, gde su se preselili iz Smiljana, u njegovom ranom detinjstvu, bila je bogata knjigama koje su sadržale znanje privlačno mladom Nikoli, mnogo više od onoga ponuđenog u školi. Sklon krajnostima, kao i u većini stvari, čitao je po celu noć uz svetlost sveća koje je sam izlivao u kalupe. Najviše ga je krasio njegov znatiželjni pronalazački i posmatrački duh. Igrajući se s lukom i strelom, on je u svojoj mašti leteo sa strelom u plavi nebeski svod. Poredio je taj osećaj uznošenja sa osećajem lakoće koji je imao kada bi duboko disao, uveravajući sebe da bi mogao da leti kroz vazduh samo kad bi izmislio neku mehaničku spravu koja bi ga odbacila i omogućila mu da savlada ono malo težine koja je po njegovom mišljenju ostajala u njegovom telu olakšalom od dubokog udisanja i zanosa letom strele. Dubokim je disanjem pročišćavao pluća od taloga ugljen dioksida, a povećanom količinom kiseonika remetio je hemijsku ravnotežu u telu i izazivao u mozgu reakciju čiji je proizvod sličan mističnom, religioznom iskustvu. Sa tim osećajem je posmatrao ptice i njihov odličan let, uveren da će jednog dana i čovek moći da poleti. Želeo je da napravi mašinu koja će ga odvojiti od zemlje i podići u vazduh. Priroda, s kojom se mladi Tesla najviše družio, brinula se da spremi uvek neki novi prizor kojim mu je otkrivala tajne obrasce svojih neizmernih sila.

Jednog snežnog dana, igrao se na planini sa drugovima. Jedna od snežnih grudvi koje su bacali u igri, formirala je kotrljanjem ogromnu snežnu masu, a potom i lavinu koja se zastrašujuće skotrljala niz padinu rušeći sve pred sobom. Dečaci su se uplašili, a ovaj događaj ostavio je dubok trag na Nikolu, koji je kasnije u životu snažno uticao na njegovo mišljenje. Video je kako jedna mala, lagana grudva snega, pokreće hiljade tona inertne materije, stvarajući razarajuću energetsku silu lavine. To ga je uverilo da u prirodi postoje neizmerne zarobljene sile koje se mogu osloboditi u neverovatnim razmerama i iskoristiti za ljudske potrebe. Kada ga kao trinaestogodišnjeg dečaka zadesio na putu strahovit letnji pljusak, video je blesak munje i u mislima ga povezao sa elektricitetom koji je izazvao padanje kiše. Zaključak je bio da neko može upravljati vremenskim prilikama ako bi bio u stanju da proizvede munju. Onda više ne bi bilo suše i propasti žetve, pustinje bi se mogle pretvoriti u vinograde, hrane bi na svetu bilo dovoljno za sve. Zašto on ne bi mogao da stvara munje?

Uprkos nežnom zdravlju, teškim preležanim bolestima i očevoj izričitoj želji da postane sveštenik, Tesla još u gimnaziji čvrsto odlučuje da postane inženjer. Profesor fizike u karlovačkoj gimnaziji, vešt eksperimentator, naprosto ga je zarazio vežbama iz elektriciteta. Nakon završene gimnazije vraća se kući u Gospić, ali roditelji ne izlaze u susret njegovoj želji da studira elektrotehniku. Još gora stvar koja ga je u tom momentu čekala bilo je skoro trogodišnje služenje vojske. Ipak, najgore od svega je bilo oboljenje od kolere, koje ga je slomilo i vezalo za postelju u narednih devet meseci. Bolest i pomisao da neće moći studirati i izučavati elektricitet ubijala je u mladom dečaku svu volju. Ja bih ozdravio kada bi kada bi mi dopustio – da studiram elektrotehniku, šapatom je oboleli mladić govorio svom ocu. Uplašeni otac, videvši ga gotovo na samrti, dao mu je obećanje. Usledilo je čudesno ozdravljenje, povraćaj životne energije ovog neobičnog mladića. A potom i prekretnica u njegovom životu, odlazak u Grac na studije elektrotehnike. Vojska je na neki nestvaran način izbegnuta, prošlo je vreme dečačkih snova, mašte, vizija i igara. Mladi Tesla je kipteo od silne energije, igrao se boga i bio je u svojim vizijama spreman da preobrazi Zemlju…

… evropski dani sazrevanja …

 

    Dolaskom u Grac 1875. godine, Tesla sve svoje snage posvećuje nauci i savladavanju nepoznate, tajanstvene sile elektriciteta, njenom iskorišćavanju u svrhu ljudskog blagostanja i korisnosti. Kocka sudbine je bačena…

Studije su otpočele fanatičnim radom, gotovo bez sna, u želji da se dokaže ocu  uspesi su se nizali, ali je opet stradalo zdravlje. Ipak, trud nije bio uzaludan – na studijama u Gracu po prvi put se rađa Teslina epohalna ideja o naizmeničnoj struji. Povod je bila vežba na času sa takozvanom Gramovom mašinom, električnom spravom koja je tada bila podešena na jednosmernu struju. Posmatrajući njen rad, Tesla je došao na ideju kojom su se već mnogi pre njega bavili, ali bez uspeha. Tada nisam mogao da dokažem svoja uverenja (o radu mašine pomoću naizmenične struje, bez upotrebe suvišnog komutatora), govorio je Tesla, ali ono mi je dolazilo na um preko nečega što bih, u nedostatku boljeg izraza, mogao nazvati instinktom. Ali, instinkt je nešto što prevazilazi saznanje. Mi svakako imamo u mozgu finija vlakna koja nam omogućavaju da opažamo istine do kojih ne bismo mogli doći logičkom dedukcijom  i koje bismo uzalud pokušavali da saznamo hotimičnim naporom mišljenja.

    Teslina snaga vizuelnog predstavljanja misli, stvari i ideja, praktičnih rešenja omogućila mu je da u svom duhu konstruiše mašine jednu za drugom. Napokon je pronašao i vremena za razonodu i rasterećenje od neprestanog učenja i rada ‒ kartanje, bilijar i šah bili su otkriće na drugoj godini studija.

Nakon Graca, usledio je kratkotrajni rad u jednom tehničkom zavodu u Mariboru, pa studije u Pragu. Smrt Teslinog oca, odmah nakon diplomiranja na Univerzitetu u Pragu, nagnala su ga da potraži ozbiljniji posao. Put ga je odveo u Budimpeštu. Za prvu ruku, zaposlio se kao crtač u Državnoj mađarskoj telegrafskoj centrali. Zahvaljujući pokazanim sposobnostima brzo napreduje u službi i 1881. godine postaje šef telefonske službe u Budimpešti. Tu nastaje i njegov prvi pronalazak – telefonski pojačavač (zvučnik, proizvođač glasa). Iscrpljujući rad sa svega dva sata sna dnevno iznova ga je bacio u krevet. Neobičnu bolest niko nije mogao da objasni, osim da ona kod čudesnog mladića izaziva preteranu osetljivost svih čulnih organa. Tesla, zakovan za postelju, osećao je kako sunčev zrak koji bi pao na njega izaziva dejstvo unutrašnje eksplozije, u mraku je osećao predmete na daljinu pomoću jeze na čelu, a puls mu je varirao od nekoliko slabih udara u minutu pa do preko sto pedeset.

Nikola-Tesla

    Nakon ove čudne bolesti i hipersenzibilnosti, prilikom jedne šetnje gradskim parkom u Budimpešti, u pratnji prijatelja, Tesli se iznenada, dok je posmatrao panoramu obasjanu sunčevim zalaskom i recitovao Geteovog Fausta, javila neobična vizija. Gotovo ukočen i odsutan, kao u transu govorio je prijatelju: Zar ne vidiš? Vidi samo kako lako radi. Sad dižem ovu ručicu, sad je vraćam. Gle, u suprotnom smeru ide isto tako lako. Pazi! Sad ga zaustavljam. Sad ga pustih. Nema varnica. Nema ničega što bi davalo varnice. ,,Ali ja ne vidim ništa“, uzvratio je prijatelj. ,,Sunce ne baca varnice. Jesi li bolestan“, pitao je zbunjeni čovek, ne razumevajući o kome ili čemu je govorio zaneseni Tesla, godinama pre toga misleći o rešenju svoje epohalne zamisli o motoru koji bi proizvodio naizmeničnu struju. Ja govorim o svom motoru za naizmeničnu struju. Rešio sam problem… Sad mogu umreti. Ali moram da živim, moram da se vratim na rad, da sagradim taj motor da bih ga predao svetu. Ljudi više neće biti robovi teškog rada. Moj motor će ih osloboditi, on će raditi posao sveta. Nakon što se malo smirio i vratio iz transa, Tesla je dohvatio jednu grančicu, i njome nacrtao dijagram u prašini prljave staze. Čim je objasnio tehničke principe svog otkrića, njegov prijatelj je shvatio svu lepotu njegove zamisli. Zamisao obrtnog magnetnog polja bila je veličanstveno lepa.

Uskoro je usledilo i preseljenje u Pariz – s malo prtljaga i glavom prepunom pronalazaka i novih ideja. Započinje da radi kod američkog pronalazača Edisona, kao mladi, perspektivni inženjer, u njegovom kontinentalnom društvu za razradu dinamo- mašina, motora i instalacija osvetljenja. Uz rad, Tesla je sve vreme konstruisao u glavi svoj novi motor. Usledili su i njegovi praktični ogledi. Ideja se pokazala ispravnom, ali patent niko nije hteo, pre svih Edison, pogotovo ne da je finansijski podrži. Kao jedino moguće rešenje nametnuo se odlazak u Ameriku – tada još uvek veoma progresivnu u industrijskom i tehnološkom smislu, pionirsku zemlju s prijemčivošću za nove ideje i projekte, poput Teslinog motora. Lični Edisonov prijatelj, Čarls Bačelor, nagovorio je Teslu da ode u SAD, radi za Edisona i nastavi rad na usavršavanju njegovih dinamo-mašina i motora.

… američki san…

 

    Brodom je stigao u Njujork. Ceo njegov imetak sastojao se od četiri centa, knjižice njegovih pesama, dva njegova članka iz oblasti tehnike, nacrta za jednu leteću mašinu i par matematičkih zabeleški – pokušaj da reši jedan preteški integral. Pismo preporuke koje je Bačelor uputio Edisonu glasilo je ovako: ,,Poznajem dva velika čoveka, jedan od njih ste vi; drugi ovaj mladi čovek“.

Prilikom prvog susreta, Tesla je oduševljeno objašnjavao svoj sistem naizmeničnih struja i njegovu praktičnu primenu. Edisona to nije zanimalo njegov koncept jednosmerne struje za njega je bio više nego dobar i funkcionalan. Bio je to susret dva velika pronalazača i dva suprotstavljena sveta. Drugu stranu gramzive i licemerne Edisonove ličnosti Tesla je tek imao da upozna. Nakon jednog uspešno obavljenog posla, vezanog za osvetljenje na tada modernom parobrodu ,,Oregon“,  Tesla je očekivao isplatu dogovorenih pedeset hiljada dolara po obavljenom poslu. Edison mu je samo hladno-cinično odgovorio: ,,Tesla, vi ne razumete američki humor“. Neprijatno iznenađen, Tesla daje otkaz – bilo je to u proleće 1885. godine. Teslina epska borba za vlastite ideje, priznanje i finansijski momenat cele priče, a protiv sveta laži i pohlepe, upravo je počinjala nakon razlaza sa Edisonom. Dve strane Amerike okretale su lice pred njim, u pravcu vetra koristoljublja i sebičnog napretka. Na sreću, bilo je tu i progresivnih i dobrih ljudi koji su ga podržavali u njegovim namerama, shvatajući njegove genijalne ideje i korist po celo čovečanstvo.

Period od proleća 1886. do proleća 1887. Tesla preživljava kao nadničar, radeći najgore poslove za bednu nadnicu vlastite ideje i planove s naizmeničnom strujom nije tada uspevao da plasira i obezbedi finansijsku podršku. Nikada kasnije nije spominjao gorčinu i poniženje ovog perioda, mada je on na  njega ostavio dubok trag. Ipak, njegova harizma, znanje, upornost i podrška razumnih ljudi koji su ga shvatali, cenili i videli korist, uvek ga je na neki način vadila sa dna, gde je u vizionarskim zanosima upadao, usred svojih često nerentabilnih planova. Već 1887. godine, uz ,,malu pomoć prijatelja“, osniva vlastito elektrotehničko društvo u znamenitoj njujorškoj Petoj aveniji, kao sused i konkurent tada već bogatom i slavnom ,,jednosmernom“ Edisonu. Upornost i vizija stalno su ga terali dalje i dalje… Brzina i napredak elektrotehnike proizašle iz Tesline laboratorije bili su u tim danima finansijske podrške i totalne kreativne slobode zadivljujući i teško objašnjivi po svom obimu i inovativnosti dela. S Teslom je svet ulazio u novi vek električne energije – sa zadivljujućim brojem otkrića, od višefaznih motora do višefaznih transformatora električne energije i sistema razvođenja koji je po efikasnosti potukao Edisonov prevaziđeni nerentabilni i nedalokosežni sistem. Njegovi metodi su koristili naizmeničnu struju koja se mogla jeftino prenositi stotinama milja daleko, a on je pronašao i ekonomični dvofazni i trofazni sistem za električne vodove. Teslin sistem je omogućavao prenos električne energije s neverovatno malim gubicima u jačini struje i padu napona, na znatno veće daljine. Sistem jednosmernih struja pokazao je tada sve svoje nedostatke i neekonomičnost. Teslin jednostavan, efikasan, ekonomičan i lagan za rukovanje sistem prenosa energije, na do tada neslućene daljine, pokazao je svu svoju snagu i prednosti. On je kao dalekosežan položio temelje današnjeg gigantskoj proizvodnji energije i izvršio revoluciju američke industrije dajući joj zamah da postane vodeća svetska sila u narednih pola veka. Gradovi su osvetljeni i počela su neka sasvim nova, moderna vremena.

Džordž Vestinghaus, direktor električnog društva u Pitsburgu bio je prvi ,,vidovnjak“ koji je shvatio ogromne trgovačke mogućnosti Teslinih pronalazaka, kao i prednosti naizmenične struje nad jednosmernom. Tesla je nastavio samo da prati vlastite vizije, ne obazirući se previše na materijalnu stranu i ličnu dobit. Kako je sam govorio, nije imao vremena da se osvrće na razradu i finansijski momenat bilo kog novog patenta nakon njegove primene, jer su ga vizije u glavi terale stalno dalje. Njegova ovozemaljska misija imala je drugačiji, mnogo sveobuhvatniji, napredniji i humaniji cilj, teško shvatljiv bilo kome usmerenom samo na prolazne vrednosti i svetu okrenutom sebičnosti i profitu kao jedinim svrhama svega delotvornog i postojećeg.

Usledio je istorijski susret dva velika čoveka… ,,Daću vam jedan milion dolara u gotovini za vaše patente za naizmenične struje, plus tantijeme“, kazao je Vestinghaus iznenađenom Tesli… i tako, dva velikana s vizijom budućnosti ogromnih razmera, dogovorili su posao, verujući u tom momentu jedan drugom, ne vodeći računa o nebitnim pojedinostima. Ostatak priče kontroverzna je storija o Teslinoj naučnoj i pre svega ljudskoj veličini, sukobu sa Edisonom, materijalnom žrtvovanju zarad ostvarenja ideja, i priča o Americi čijem je enormnom osvetljenju, prosvetljenju i usponu kumovao nesebični duh i veličina duša nenadmašnog srpskog genija. Ograničenja rada u Pitsburgu navela su ubrzo idealističnog naučnika na povratak slobodi vlastite njujorške firme. Pedeset godina kasnije, Tesla se osvrnuo na ličnost i značaj Džordža Vestnghausa: Vestinghaus je bio, po mom mišljenju, jedini čovek na svetu koji je bio u stanju da prihvati sistem naizmeničnih struja pod onim okolnostima koje su tada postojale, i da izvojuje pobedu nad predrasudama i moći kapitala. Bio je pionir velikih razmera, jedan od pravih plemića sveta kojim Amerika može da se ponosi i kome ljudi duguju ogromnu zahvalnost.

Tridesettrogodišnji Tesla, bogatiji za prvih milion dolara, razmišljao je kako napokon može slobodno trošiti novac na prodiranje u tajne prirode i svojim otkrićima unaprediti ljudsko blagostanje i sreću. Bio je svestan svog ogromnog talenta i neslućenih mogućnosti koje su se pred njim otvarale…

Ogledi sa strujama visokih učestanosti i visokog napona bili su veličanstveni: praskanje varnica, sevanje elktričnih plamenova, sjajne loptice i dugačka vlakna električne vatre, čudesno fizičko dejstvo koje su donosile Tesline nove struje, fascinirale su svet koji mu je odjednom počeo laskati – samo par godina ranije, Tesla je lutao gladan ulicama Njujorka, u gomili isto tako gladnih i nezaposlenih. Tada niko nije hteo da zna za njega, a sada mu je duhovna elita Amerike ukazivala počast kao geniju bez premca.

Godine 1891, Tesla je bio naočita ličnost u Njujorku. Visok, lep, dobro sazdan sa odećom koja mu je davala gospodski izgled, sa savršenim izgovorom engleskog jezika i utiskom evropske kulture koji je odavao, tih, povučen i neobično skroman, Tesla je poput njegovog moćnog i zagonetnog elektriciteta naprosto blistao, zapalivši maštu Amerike i sveta. Bio je magnet za svaku priliku, a kao privlačan i bogat neženja mamac i za žene. Ali njegovi čvrsti stavovi, držanje i mistični svet elektrike daleko su ga odvajali od ljudi, mada je bio privlačan svima – od kćeri za udaju, poslovnih magnata do intelektualaca koje je nadahnjivao vlastitom dominantnošću i otkrićima. Večerao je sam, u hotelima gde su stolovi za njega bili posebno rezervisani i odvojeni od znatiželjne mase. Povrh svega su išle sve njegove sitne ekscentričnosti koje su ga još više udaljavale od običnog sveta, poput pustog pacifičkog ostrva na nepreglednoj pučini samoće. Pored sveg laskanja kojim su ga obasipali, Tesla je imao samo jednu želju – da nesmetano nastavi svoj rad na ogledima u svojoj laboratoriji, gde je bukvalno boravio 24 sata dnevno. Neotkrivene tajne i istine bile su njegova jedina misija i smisao ovozemaljskog boravka na planeti Zemlji. Tri velike oblasti bile su u fokusu njegovog istraživačkog rada: sistem bežičnog prenosa snage, nov način osvetljenja i bežični prenos vesti. Njegov život bio je razapet između danonoćnog eksperimentalnog i praktičnog rada sa strujama u svojoj laboratoriji, niza predavanja širom sveta i večera koje je priređivao kao izvanredan domaćin u svom Valdorf-Astorija njujorškom hotelu. Biti Teslin gost, bila je stvar od velikog prestiža. Put u Evropu radi predavanja, poseta Parizu, put u Gospić i smrt njegove majke Đuke , poseta sestri Marici u Plaškom i jedna jedina, poseta Beogradu, na dan 1. juna 1891.godine, gde je dočekan kao narodni junak, gde su mu ukazane sve počasti i gde ga je svojom poezijom razdragao slavni čika Jova Zmaj (Tesla ga je jako voleo i cenio), obeležili su jedan deo uzbudljivog Teslinog života, pogoto njegove stvaralačke faze, gde nije bilo sekunde za gubljenje – misija otkrivanja tajni prirode koje su mu se još od vremena dečačkih snova vrzmale po glavi tražila je totalnu posvećenost, asketizam i angažovanje svih snaga.

Prva javna proba Teslinog višefaznog sistema naizmeničnih struja desila se na Svetskom sajmu u gradu Čikagu, otvorenom povodom četiristo godina od otkrića Amerike. Sledeći veliki poduhvat bio je pokušaj iskorišćenja snage Nijagarinih vodopada. Dečački snovi počeli su jedan za drugim da se ostvaruju, kotrljajući se planinom nauke poput grudve snega iz dečačkih dana u rodnoj Lici, kada je prvi put naslutio ogromnu snagu materije i energije koja čuči skrivena svuda oko nas i čeka na mogućnost iskorištenja – u korisne svrhe, kako se nadao ponekad naivni Nikola Tesla.

,,Razvitak električne snage, od Faradejevog otkrića 1831. godine, pa do prve velike instalacije Teslinog višefaznog sistema 1896. godine, neosporno je najveći događaj u istoriji cele tehnike“, reči su divljenja i priznanja profesora Skota, koje najbolje govore o značaju Teslinog genija i rada.

Kad se, u martu 1893. godine, vratio u svoju laboratoriju sa svojih predavanja po Evropi i Americi, Tesla je isključio sve društvene aktivnosti i pun nove kreativne energije zaronio u oglede u vezi sa svojim bežičnim sistemom prenosa vesti. U časopisu ,,The World“ 1894. iznosi svoje planove: Pomislićete da sam sanjalica i da sam mnogo zastranio ako vam budem kazao čemu se zaista nadam. Ali vam mogu reći da se sasvim pouzdano nadam da ću moći da šaljem vesti kroz zemlju bez upotrebe žice. Isto tako se nadam da ću moći da prenosim električnu snagu na isti način bez slabljenja…

A onda, usred eksperimenata na tek izgrađenim predajnim i prijemnim stanicama, 13. marta 1895. godine, u toku noći izbija požar u donjem delu zgrade u kojoj je bila smeštena laboratorija, koji je potom zahvatio celu zgradu. Veći deo Tesline imovine, uložen u laboratoriju i uređaje nestao je potpuno u plamenu. Njegovo životno delo bilo je zbrisano – sve zabeleške, hartije, podsetnici i slavni izložbeni predmeti bili su uništeni. Nije više bilo njegove laboratorije u kojoj je pronalazio i prikazivao svoja čuda – tragedija se dogodila upravo kada se spremao da izvrši prvi prikaz svog daljinskom bežičnog sistema. Silna duhovna energija i volja, uz finansijsku pomoć ljudi dobre volje koji pokreću svet, vratili su Teslu u kolosek samo dve godine kasnije – proleća 1897. godine izvršeno je uspešno testiranje bežičnog sistema. Genijalni naučnik omogućio je rođenje savremenih radiokomunikacija, onih kojima se i danas služimo. Bežični prenos vesti bio je jedna od najdavnijih želja ljudskog roda, koji je oduvek pokušavao da savlada opštenje kroz prostor. Revolucionarni duh Nikole Tesle omogućio je još jedno ostvarenje snova čovečanstva. On se uz to odlikovao plodnošću u otvaranju ogromnih novih naučnih oblasti. Tesla je s takvom brzinom i lakoćom obasipao svet novim otkrićima, zbunjujući naučne duhove svog vremena. Bio je suviše zauzet i zanesen da bi se bavio tehničkim i trgovačkim mogućnostima svojih novih patenata – u njegovim vizijama nalazilo se uvek par novih zamisli koje su čekale iznošenje na svetlost dana. Kada je počeo da proučava nov način električnog osvetljenja sveta, on je uzeo sunce za model.

Istina i pravi smisao mnogih Teslinih ogleda ostali su zagonetka i tajna do današnjih dana, koju je izvesno poneo sa sobom u grob ili neku drugu ravan vlastitog postojanja, nama za sada nepoznatu. Legendarni su bili eksperimenti u Kolorado Springsu, s njegovim oscilirajućim strujama koje ,,prisiljavaju i samu Zemlju da oscilira u Teslinom vizionarskom ritmu, ritmu neuhvatljive božanske iskre koja se ne da sagledati niti definisati postojećim ljudskim saznanjima. Budući da je posedovao neobično pamćenje i sposobnost živog predstavljanja onoga što je video u mislima do sitnih pojedinosti, on nije ostavljao mnogo bitnih pisanih podataka, niti ih je delio sa saradnicima koji su uspevali da ga isprate u radu. Osnovne činjenice je čuvao u arhivi svog duha, da bi sačekale pravo vreme za praktično predstavljanje. Svet je, nažalost, ostao bez glavnih tehničkih pojedinosti o ključnim Teslinim otkrićima u Koloradu Springsu.

Teslin idealizam i jedinstven put kojim niko pre i posle njega nije koračao, bar ne na njegov krajnje originalan, ,,božanski“, način, činio ga je neshvatljivim pa i nastranim za većinu. Zanimljiva je priča iz 1912. godine, kada je saznao da on i Edison treba te godine da podele Nobelovu nagradu za fiziku. Uprkos finansijskim poteškoćama koje su ga s godinama sve više stizale, Tesla glatko odbija da podeli nagradu sa Edisonom i po tome slovi kao jedinstven primer u svetu nauke, pa i šire. Razlog je bio njegove idealističke prirode: on je pravio razliku između pronalazača korisnih izuma i otkrivalaca velikih principa. Po Teslinim rečima ,, otkrivalac novih principa je pionir koji krči put u nove oblasti saznanja u koje posle dolaze hiljade pronalazača da novo znanje primene u trgovačke svrhe“. Sebe je smatrao otkrivaocem novih principa nauke, a Edisona pronalazačem. Shodno tome, ako bi obojica bili stavljeni u istu kategoriju, to bi uništilo svaki smisao relativne vrednosti njihovih postignuća. Dosledan do kraja, verujući samo sebi i vlastitoj viziji, Tesla se do zvezda probijao bez kompromisa, jednim od najtežih puteva, žrtvujući sve blagodeti ovoga sveta i nesebično poklanjajući drugima plodove svog uma i posvećenog rada. Novac, materijalna korist od izuma i naučnih dostignuća promicale su čitavog života kraj jedinstvenog srpskog genija, čoveka koji je kao malo ko pre i pole njega zadužio nesebično svet svojim delima. Novac koji je pristizao ulagao je stalno u nove projekte, živeći više nego skromno i ostavljajući dobit i dalekosežnu korist drugima – uglavnom sitnim dušama koje su se kitile tuđim znanjem, slavom i novcem. Radio je za čovečanstvo, ljudsku sreću i blagodeti koje će olakšati i ulepšati život svima. Svoju sreću ugrađivao je u patente, eksperimente i ostvarenje dečačkih snova – vizije koje prevazilaze shvatanja smrtnika naviknutih samo na opipljivu propadljivost i prazninu koja se raspršuje kao mehur od sapuna na prvi dodir stvarnosti i istinske lepote…

 

umesto epiloga: … i bi Tesla, i bi Svetlost …

 

… Priroda i njeni zakoni

sve beše mrkli mrak;

,,Nek bude Tesla!“ reče Bog

i blesnu svetlosni zrak …

 

U jednom neobjavljenom članku, pod naslovom ,, Najveći uspeh čovekov“, Tesla je napisao: Ispoljava se kod potpuno razvijenog bića – čoveka – jedna tajanstvena, neispitljiva i neodoljiva želja: da podražava prirodu, da stvara, da sam tvori sva čuda koja vidi. Nadahnut ovim zadatkom, on ispituje, otkriva i pronalazi, daje nacrte i gradi, i pokriva spomenicima lepote, veličine i divljenja zvezdu na kojoj se rodio. On silazi u utrobu zemlje da bi izvadio njeno skriveno blago i oslobodio na svoju korist njenu ogromnu zarobljenu energiju. On osvaja mračne dubine okeana i azurne visine neba. On zaviruje u najskrivenije uglove i skrovišta molekularne strukture i otkriva svome pogledu beskrajno udaljene svetove. On savlađuje i potčinjava svojim potrebama divlju i pustošnu Prometejevu vatru, titanske snage vodopada, vetar i plimu. On pripitomljava Jupiterove gromove i uništava prostor i vreme. Čak i moćno sunce on pretvara u svog vrednog i poslušnog roba. Tolika je moć i snaga čoveka da nebo odjekuje a zemlja drhti od samog zvuka njegovog glasa… Stvoriti ili uništiti materijalnu supstancu, naterati je da uzima oblike po čovekovoj želji, bila bi najviša manifestacija moći ljudskog uma, njegova najpotpunija pobeda nad fizičkim svetom, kruna njegovog uspeha, što bi ga stavilo pored njegovog Tvorca, doprinelo ostvarenju njegove konačne sudbine.

U svojim osamdesetim godinama života, Nikola Tesla je i dalje zadržao vitalnost i um genija, i to u većoj meri nego sa dvadeset. U njegovim ranijim snovima vizije su bile vezane za zemlju, ali sada su one obuhvatale celu vasionu. Obogativši svet saznanjima o elektricitetu i magnetizmu, dva vida jedne jedinstvene sile, proširio je ljudske vidike i dao jednu novu civilizaciju i nov kulturni pogled na svet. Izuzetno vredno pažnje je i njegovo otkriće vezano za „kosmičke“ činioce. Naime, negde oko 1920. godine on iznosi svoj čudesni prikaz pod nazivom ,, zaprepašćujuće otkriće“ i ovako ga opisuje: Iako nisam uspeo da nađem dokaze koji bi potvrdili navode psihologa i spiritista, ja sam, na svoje potpuno zadovoljstvo, dokazao da postoji automatizam života, i to ne samo stalnim posmatranjem pojedinih radnji već, što je ubedljivije, i pomoću izvesnih generalizacija. One predstavljaju otkriće koje smatram najvažnijim po ljudsko društvo, i o tome ću nešto ukratko reći: Prvi nagoveštaj ove zaprepašćujuće istine imao sam kao vrlo mlad čovek, ali sam to kroz dugi niz godina tumačio prosto kao koincidenciju. Naime, kad god je mene ili neko drugo lice kome sam bio privržen, ili stvar kojoj sam bio odan, neko drugo lice uvredilo, osetio sam neki neobičan i neopisiv bol koji sam, u nedostatku boljeg izraza, nazvao ,, kosmički“, a ubrzo posle toga su oni koji su taj bol naneli uvek doživeli neku žalost. Posle mnogih takvih slučajeva ja sam to poverio izvesnom broju mojih prijatelja, i oni su imali priliku da se uvere u istinitost moje teorije koju sam postepeno formulisao i koja se može opisati ovako: Naša tela su sličnih sastava i izložena su istim spoljašnjim uticajima. Odavde sledi sličnost reakcije i slaganja opštih radnji na kojima se osnivaju sva društva i druga pravila i zakoni. Mi smo automati, potpuno pod uticajem sila spoljašnje sredine, i krećemo se tamo amo kao zapušači od plute u vodi, pri čemu rezultantu spoljašnjih podsticaja pogrešno smatramo kao slobodnu volju. Pokreti i druge radnje koje vršimo uvek teže samoodržanju i mada smo prividno potpuno nezavisni jedni od drugih, ipak smo povezani nevidljivim sponama. Sve dok je organizam u potpuno ispravnom stanju, on reaguje pravilno na sve podsticaje koji deluju na nj, ali čim se kod čoveka pojavi neki poremećaj, njegova moć za samoodržanjem slabi…

    Vrlo osetljivo i pažljivo biće, čiji je visoko razvijeni mehanizam očuvan i koji dela sasvim precizno u skladu sa promenjivim uslovima svoje sredine, obdarena je transcendentnim mehaničkim čulom koje mu je omogućilo da izbegava opasnosti i suviše tanane da bi bile neposredno primećene. Kad takav čovek dođe u dodir sa drugima čiji su kontrolni organi iz osnove manjivi, čulo dejstvuje i on oseća ,,kosmički“ bol …

Uprkos monaškom životu i skoro pustinjačkoj povučenosti u svojoj intelektualnoj sferi, Tesla je, u ophođenju s ljudima, bio vrlo privlačna ličnost. Kako su ga to videli ljudi njegovog vremena, neki od savremenika koji su na bilo koji način, mada on nije voleo publicitet, uspeli da ga ,,omekšaju“ i da mu se približe? Odličan opis donosi novinar časopisa ,,The Citizen“ iz 1897. godine: Što se njegovog ličnog izgleda tiče, niko ga ne može pogledati a da ne oseti njegovu snagu. Visok je preko šest stopa i vrlo vitak. Ali fizički je vrlo jak. Šake su mu velike, palci nenormalno dugački, a to je znak velike inteligencije. Kosa mu je crna i prava, i sjajno crna. Jagodice su mu jake i ispupčene, odlika Slovena; koža mu liči na mramor kome je vreme dalo tamnožućkastu boju. Oči su mu plave, upale i gore kao žeravica. Izgleda kao da iz njih seva ona ista neobična svetlost koju dobija pomoću svojih instrumenata. Njegova glava je duguljasta. Brada mu se završava skoro u tački. Nikada ljudsko biće nije bilo nadahnuto višim idealima. Nikada čovek nije radio tako neumorno, tako ozbiljno, tako nesebično za dobro ljudskog roda. Tesla nije bogat. On ne haje za novac. Da se bio rešio da ide Edisonovim tragom, on bi možda bio najbogatiji čovek na svetu. Tesla je, pre svega, ozbiljan čovek, nesumnjivo najozbiljniji u Njujorku. Pa ipak, on ima jako osećanje za humor i najlepše manire. On je stvarno najskromniji čovek. On ne zna za zavist. On nikada nije potcenjivao tuđa postignuća, nikada nije odrekao priznanje. Kada govori, vi slušate. Ne znate o čemu govori, pa ipak vas zanosi. Osećate važnost iako ne razumete smisao. Svakodnevni život ovog čoveka bio je isti, tako reći, još od kako je došao u Njujork. U svoju laboratoriju odlazi pre devet ujutru, ceo dan provodi u tom svom čudnom, nezemaljskom svetu, nastojeći da zarobi novu silu, da stekne novo znanje“.

Često je priređivao večere u hotelu Valdorf-Astorija. Galantan, popularan i harizmatičan, privlačio je veliku pažnju – biti u njegovom prisustvu bila je velika stvar stanovnika velegrada. Voleo je operu i posećivao njujorški ,,Metropoliten“, odlazio je ponekad u pozorište i bioskop. Nije voleo tragedije, ali je uživao u komedijama i lakoj zabavi. Poslednjih decenija života, kada više nije bio tražen i interesantan kao nekad, još se više osamio – vreme je provodio u šetnjama i jednoj velikoj ljubavi poznih godina: hraneći golubove. Ta ljubav prešla je vremenom u strast, za koju je uvek pronalazio vremena.

Tesla nije pripadao nijednoj veri. Mada iz svešteničke porodice i pravoslavnog okrilja, rano u životu on je raskrstio s crkvom i nije prihvatio njena učenja. Prilikom svog sedamdeset petog rođendana, izjavio je da ono što nazivamo dušom nije ništa drugo do funkcija tela i da čim rad tela prestane, prestaje i duša da postoji.

Za svoju dugogodišnju sekretaricu, gospođicu Doroti F. Skerit, on je bio svetac i genije. Opisala ga je na sledeći način: ,,Kad prilazite Tesli, vidite visokog mršavog čoveka. Izgledao je kao neko božansko biće. Kada je imao blizu sedamdeset godina, držao se pravo, njegovo vrlo mršavo telo bilo je jednostavno odeveno u besprekorno odelo tamne boje. Nije se kitio ni iglom, u kravati, ni prstenom. Njegova gusta crna kosa bila je razdeljena na sredini i začešljana unazad, pravo od visokog širokog čela, duboko naboranog usred rada na naučnim problemima koji su ga bili oduševili i očarali. Ispod gustih veđa, njegove upale, čeličnosive, meke, ali prodorne oči izgledale su kao da čitaju vaše najskrivenije misli. Njegov vedar osmeh i dostojanstvenost ponašanja uvek su bili izraz otmenosti koja je bila tako svojstvena njegovom duhu“.

Nikakva nadražajna sredstva nisu potrebna da podstaknu misao, govorio je Tesla (mada je verovao da rakija koju su pili još njegovi preci i zemljaci u Lici produžava život). Smatrao je da je čista šetnja bolja pomoć za pribiranje misli. Dok je šetao, izgledao je kao da to čini u snu. Njegove misli su obično bile miljama udaljene od mesta na kome se nalazio. Tvrdio je da nikad ne spava duže od dva sata. Nikada nije prestajao da radi, pa čak ni onda kada je spavao. Nikad nije imao glavobolje i nikad se nije podvrgao lekarskoj nezi od kako je postao svoj čovek. Nikad nije bio oženjen, nijedna žena sem njegove majke i sestara nisu imale ni najmanji udeo u njegovom životu. Jednom prilikom je rekao: Naumio sam da svoj život posvetim radu, a iz toga razloga odrekao sam se ljubavi i društva dobre žene; a i više od toga. Mislim da književnik ili muzičar treba da se ožene. Oni tako dobijaju nadahnuće koje ih vodi većem uspehu. Ali pronalazač ima tako žestoku narav, sa toliko divlje, strasne osobenosti, da bi morao sve da napusti i da se tako odrekne svoje izabrane oblasti rada ako bi se posvetio ženi. A i šteta što je tako; ponekad se osećam tako usamljenim.

Usamljenost, kako fizička, tako i materijalna, besparica u starosti i nerazumevanje njegovih vizija i života, ispratila ga je sa ovog sveta koji ga je tako malo razumeo i sledio rano ujutru, 8. januara 1943. godine, jedna je sobarica ušla u Teslinu hotelsku sobu i zatekla ga mrtvog. Imao je potpuno smiren izgled, kao da se odmara, s lakim osmehom na koščatom licu. Lekar je izjavio da je smrt nastupila prirodno, usled starosti i da je umro tokom noći, u četvrtak 7. januara. Bio je pravoslavni Božić, godine 1943, radostan hrišćanski dan i trenutak kada je jedan čovek velike duše, koji je osvetlio i prosvetlio čovečanstvo, zauvek otišao putem svojih neuhvatljivih vizija. Delo koje je ostavio za sobom veličanstvena je freska njegove božanske iskre i elektriciteta kojim nas je nesebično obasjao, za sva vremena.

Related posts:

Jabuke Todora Manojlovića
Ljubomir Jakšić Durković
Danica Jovanović

4 Comments For This Post

  1. Profesor Says:

    Izuzetno informativan tekst. Nisam znao mnoge detalje koji su ovde pomenuti. Bravo!

  2. shaka zulu(f) Says:

    Kažu da se u Kazahstanu gradi ultra-moderan grad po imenu Astana (zapravo, već je dobrim delom sagrađen), koji je predviđen za buduću prestonicu sveta!:) U njoj će biti podignuta najveća statua boga savremenog sveta, a to će biti, pogađate, Nikola Tesla. Iako ne dajem mnogo na teorije zavere, ovakva romansirana teorija mi je, kada pročitam koliko je ovaj čovek bio iznad svog vremena (verovatno i našeg), veoma draga. Svaka čast za tekst, naročito u svetlu aktuelnosti Tesle, kome Srblji ne daju mira ni pokoja ni nakon smrti…

  3. Bora Says:

    Fantastičan tekst. Pasus pri kraju o njegovom odnosu prema veri – treba pročitati današnjim mračnjacima koji hoće da premeštaju Tesline zemne ostatke. To je svakako jedno od bića koje je bilo u najvećem mogućem neskladu spram svog okruženja, a njegova skromnost ga je najsuperiornije štitila od istog. Jedinstveni i možda globalno najveći “kulturni heroj” modernog doba.

  4. Milan Says:

    Kao prva rečenica koja glasi “Srpski naučnik, čovek van vremena i poređenja – Nikola Tesla, jedan je od najoriginalnijih mislilaca u istoriji čovečanstva…” govori sve o kakvom čoveku se radi…

Ostavi komentar