Knjiga o slavnom arhitekti

Posted on 16 July 2016 by heroji

Siniša I. Kovačević

 

KNJIGA O SLAVNOM ARHITEKTI

 

 

Biografija Frenka Lojda Rajta

 

 

U ediciji “Klepsidra“, izdavačka kuća “Klio“ objavila je knjigu Roberta Makartera “Frenk Lojd Rajt“. U deset poglavlja, autor predstavlja dekade Rajtovog delovanja, dajući glavna obeležja umetnikovog razvoja kao i dela koja je projektovao. U arhitektonskoj istoriografiji delatnost slavnog američkog i svetskog arhitekte podeljena je na ranu i kasnu fazu. Rani period se odnosi na razdoblje od 1887. do 1909, a kasni na vreme od 1936. do 1943. godine. Period između pomenutih etapa govori o vremenu Rajtovih putovanja, usavršavanja i upoznavanja dela drugih pravaca i kultura. S druge strane, radilo se o vremenu kada je arhitekta bio najmanje produktivan u projektantskom smislu, mada to iz današnje perspektive ne izgleda realno (od 1909-1919. sačinio je 121 projekat od kojih je realizovano 56, a od 1919-1929. uradio je 60 od kojih je 17 izgrađeno).

 

 Frenk Lojd Rajt

 

 

Prvi značajan uticaj na Rajtov rani razvoj izvršila je familija njegove majke Ane Lojd Džouns Rajt. Iskustvo od osam godina provedenih na imanju Džejmsa Lojda Džounsa, disciplina koju je ujak u njega usadio, i prilika da provodi mnogo vremena u prirodi, trajno su uticali na Rajta, stvorivši kod njega veliku ljubav i poštovanje prema prirodnom uređenju stvari. Porodica Rajtove majke nesumnjivo je imala veoma značajnu ulogu u oblikovanju njegovih pogleda na svet, što je on i potvrdio odlukom da u osamnaestoj godini promeni svoje ime iz Frenk Linkoln Rajt u Frenk Lojd Rajt. Pored pomenutog, na njega su veliki uticaj imale ideje transcendentalizma, jedinog potpuno američkog kulturnog sistema. Osnova ove grupe bili su Emerson, Toro, Teodor Parker, Margaret Fuler i Bronson Alkot, čije je razmišljanje uticalo na stvaralaštvo Hermana Melvila, Volta Vitmena i drugih.

 

Iste godine kada je otvorio samostalni biro (1893), u Čikagu je održana Svetska izložba. Tokom posete Japanskom paviljonu, Rajt je mogao pažljivo da proučava mali hram urađen po uzoru na hram Ho-o-do u Uđiju, blizu Kjota. Utisak koji je hram ostavio na njega imao je neposredan efekat, jer je u svom stvaralaštvu primenio i transformisao mnoge aspekte ove građevine, kao što su – klizni zidovi, uređenje prema kojem se enterijer ne deli na fiksne prostorije, streha koja se nadvija nad stranama građevine stvarajući senku, kao i “tokonoma” (blago uvučeni prostor u centru sobe) na čije je mesto Rajt postavio kamin. Pored efekta same građevine, on je imao priliku i da pročita tekst o hramu koji je za potrebe zvaničnog kataloga izložbe napisao Okakura Kakuzo, kasnije autor kultne “Knjige o čaju“ (objavljena na engleskom 1906. godine) koja je imala ogroman uticaj na Rajta.

 

Prvi put je posetio Japan 1905. godine. Na ovom putovanju Rajt je stekao afinitet prema japanskim drvorezima, naročito stvaralaštvu Hirošigea i Hokusaija. U periodu između 1916. i 1922. godine, više puta je odlazio u Japan gde je, pored hotela “Imperijal“, projektovao veliki broj kuća i javnih građevina. Tokom četvorogodišnjeg boravka u ovoj zemlji, potpuno se prilagodio japanskoj svakodnevnoj kulturi i počeo je da nosi kimono u svojoj kući i hotelima i gradovima koje je posećivao. Napisao je da njegov projekat hotela “ne predstavlja nametanje moderne ili američke arhitekture japanskom narodu“, već odavanje “počasti Japanu kao drevnoj moderni“, i tradiciji japanskih kuća, hramova i vrtova. Mnogi elementi japanske arhitekture i kulture primenjeni su u Rajtovom stvaralaštvu tokom rane i kasne faze njegovog opusa.

Rajt 1-2

 

Ako se prva etapa delovanja vezuje za usavršavanje u biroima (“Džozef Liman Silzbi” i “Adler i Saliven“), rad na porodičnim kućama (kuće Vinslou, Vord Vilic, Robi), začetak opredeljenja ka “organskom“ u arhitekturi, razvijanje koncepta “prerijske kuće“, inspiraciju Japanom, u drugoj nastavlja projektovanje poslovnih objekata (kompleks zgrada kompanije “Džonson Veks“), ali i dobija velike narudžbe uglednih klijenata (“Kuća na vodopadu“ za pitsburškog milionera Edgara J. Kaufmana) i značajnih fondacija (Muzej Gugenhajm u Njujorku). I u životnom i u radnom veku, što se vremenski poklapa s većim delom drugog stoleća postojanja SAD, Rajt je nastojao da razvije arhitekturu prikladnu za mladu američku naciju i novu kulturu 20. veka.

Njegovo stvaralaštvo unelo je novine u tadašnje poimanje grada, ideala zajednice, i u svojstva porodične kuće. Određeni funkcionalni elementi i prostori su prvi put primenjeni u Rajtovim projektima (u kući Robi prvi put u svetskoj arhitekturi garaža se pojavljuje kao integralni deo kuće), a za mnoga njegova dela vezane su različite inovacije. U poslovnoj zgradi Larkin, podignutoj 1904. u Bafalu (država Njujork), prvi put u SAD pojavljuje se sistem za klimatizaciju. Novina je bila i obrnuta “organizacija” u kojoj su rukovodioci smešteni u prizemlje zgrade gde su bili vidljivi radnicima u prostorijama iznad njih. Najupečatljivija bila je trpezarija na poslednjem spratu, sa stolovima koje je Rajt dizajnirao tako da niko ne može da sedi u pročelju, čime je postignuto da se rukovodioci i ostali zaposleni osećaju jednakim dok obeduju.

 

On je sve češće reagovao na arhitektonska dešavanja u Evropi a, naročito, na Internacionalni stil. Negirao je opšte prihvatanje formi koje su trenutno bile u modi u korist demokratske arhitekture, kritikovao je “kartonske kuće“ Internacionalnog stila i hvalio liberalni karakter prerijske kuće. Okarakterisao je neboder kao “prostor za iznajmljivanje“ od kojeg koristi ima vlasnik zemljišta, a ne stanari zgrade. Ostavši dosledan u svojim progresivnim uverenjima, Rajt je bio strastveni pacifista i rani predstavnik izolacionizma koji se protivio ratovanju. U svojim antiratnim esejima zalagao se za to da američka demokratija bude “uzor, a ne policajac“, ostatku sveta. Tokom američke intervencije u Koreji i nemešanja međunarodnih institucija, on je 1952. kritikovao Internacionalni stil, ističući zgradu Ujedinjenih nacija, kao upečatljiv primer mešavine “loše arhitekture i loše politike“.

 

Rajtov život i arhitektura, tema su naizgled beskrajnog niza knjiga i radova, od kojih su neke prevedene i kod nas – Brus Bruks Fajfer “Frenk Lojd Rajt – graditi za demokratiju” (Beograd, 2006). U postojećim studijama često su zanemarene ideje i uverenja koja su oblikovali Rajtov rad, širi intelektualni kontekst u okviru kojeg je stvarao, kao i način na koji je sve to uticalo na njegovu arhitekturu. Kao posledica toga, najvažniji deo njegovog života – život arhitekte, ostao je suštinski neistražen. Knjiga Roberta Makartera ima za cilj da predstavi Rajta kao arhitektu, pa se stoga može opisati kao “arhitektonska biografija”. Izvedena dela Frenka Lojda Rajta u potpunosti otelotvoruju njegove etičke ideale, kao i njegovu viziju savremenog življenja u harmoniji sa prirodom. Ti su principi važni i danas koliko i u vreme kada je Rajt osmislio svoje neverovatne građevine.

Related posts:

Priče iz Bogorodičinog vrta
Andersenov humor
Svetska federacija

2 Comments For This Post

  1. Opsenar Says:

    Ovaj tekst je sjajna prilika da pročitam kako Lojdovu biografiju o kojoj piše gospodin Kovačević tako i da jednu prijateljicu arhitektu pitam još ponešto o Frenku Lojdu Rajtu

  2. Šepseskaf Says:

    Malo je poznato da je Rajt doživeo tešku porodičnu tragediju, kada su mu provalnici upali u kuću i pobili čitavu porodicu. Danas ostaje spomen na najvećeg od svih i “Rajtova kuća” kao jedna od najlepših i najusklađenijih s prirodom ikada napravljenih.

Ostavi komentar